Sveti Nikola, poznat kao Nikoljdan, jedan je od najvažnijih pravoslavnih praznika i jedna od najčešće slavljenih krsnih slava u pravoslavnom narodu.
Sveti Nikola Čudotvorac, episkop Mire Likijske, slavi se 19. decembra po novom, odnosno 6. decembra po starom kalendaru. Njegov lik i djela simbolizuju milosrđe, dobrotu i zaštitu ugroženih, a u narodu je poznat i kao zaštitnik putnika, siromašnih, djece i pomoraca.
Život Svetog Nikole
Rođen je u bogatoj i pobožnoj porodici u gradu Patari, u oblasti Likiji (današnja Turska), oko 270. godine. Od rane mladosti pokazivao je izuzetnu pobožnost i ljubav prema ljudima. Kao episkop Mire Likijske, Sveti Nikola je postao poznat po svojim čudima i nesebičnim djelima milosrđa.
Jedno od najpoznatijih predanja govori o tome kako je pomogao tri siromašne djevojke tako što im je krišom ostavio vreće zlata kako bi im omogućio miraz za udaju. Ovaj čin kasnije je postao osnova za legendu o Djedu Mrazu.
Sveti Nikola je, prema predanju, učinio mnoga čuda – spasavao brodove zahvaćene olujama, pomagao siromašnima i bolesnima, te branio nepravdom osuđene. Upokojio se 343. godine u Miri, gdje je i sahranjen. Njegove mošti kasnije su prenesene u Bari, u Italiji, gdje se i danas nalaze.
Običaji vezani za Nikoljdan
Sveti Nikola je najčešća krsna slava kod pravoslavnih Srba. Na ovaj dan domaćin u svom domu dočekuje porodicu, prijatelje i kumove, pripremajući bogatu posnu trpezu, budući da Nikoljdan pada u vrijeme Božićnog posta. Na trpezi se obično nalaze riba, pasulj, kiseli kupus i druga posna jela.
Simboličan značaj Svetog Nikole ogleda se u duhu solidarnosti i pomaganja siromašnima. Na ovaj dan se dijele darovi djeci i potrebnima, podsjećajući na Hristovu ljubav i brigu prema ljudima.