Med je riznica supstanci neophodnih za zdravo funkcionisanje organizma. Sadrži 37 mineralnih materiјa (aluminiјum, bor, gvožđe, јod, kalciјum, siliciјum, magneziјum, mangan, bakar, nikl, kalaј, olovo, sumpor, hrom, cink i dr.), skoro sve aminokiseline (17) koјe dolaze iz nektara i polena, broјne vitamine (B1, B2, B3, B6, B12, S, N, A, K, E, folna kiselina), organske kiseline i aromatične materiјe.
Zahvaljuјući velikom sadržaјu prostih šećera, vitamina, mineralnih materiјa, med јe dragocjena , lako svarljiva hrana, koјa posle unošenja u organizam, direktno prelazi u krvotok i vrlo je pogodna za djecu, sportiste, stare i iznemogle.
Prvi pisani tragovi o korišćenju meda nađeni su na mesopotamijskim glinenim tablicama iz vremena prije Hrista. Stari jevreji koristili su med kao lijek u medicini ali i za pravljenje pića. Arabljani su takođe pridavali veliku važnost medu. U islamskom zakoniku stoji: iz tijela pčelinjeg izlazi tečnost koja je lijek za ljude. Arapski ljekari El madjoussy i el Basary veoma uspjesno su koristili med u svojoj praksi. “Sirijska knjiga ljekova” sadrži 300 recepata u kojima se pored ostalog koristio med. Stari egipćani znali su za laksativne osobine meda i koristili ga kao lijek protiv glista. U egipatskoj medicinskoj literaturi iz 4. vijeka p.n.e. navode se mnogi recepti u čijem sastavu se nalazio med, sa savjetima i uputstvima kako ga upotrebljavati za liječenje stomačnih, bubrežnih, očnih i drugih oboljenja. U drevnoj Kini med je bio poznat kao lijek pa ne čudi što u najstarijoj kineskoj knjizi stoji: “Med leči unutrašnje organe, uliva snagu, stišava groznicu”. U staroj Indijskoj – medicinskoj knjizi “Ajur Veda” – “Knjiga života” kaže se da ljudski život može biti produžen jedino eliksirom i dijetetskom ishranom u čiji sastav ulazi med i mlijeko.
Mnogo je razloga za upotrebu meda jer je on u isti mah i hrana i lijek.
Koristimo ga redovno kako bi bolje podnosili fizičke i umne napore i kako bi tijelo osnažili i pomogli mu da se izbori sa raznoraznim izazovima savremene civilizacije.
Za proizvodnju 1 kilograma meda pčela mora da posjeti oko 10 miliona cvjetova i da pri tom obavi oko 120 hiljada letova, a da bi sakupila nektar pčela obilazi mnoštvo različitih cvjetova služeći se čulima vida i mirisa. Med posjeduje sledeća svojstva:
Antibakterijsko
Antimikotičko
Antioksidativno
Antiimflamatorno
Antiprotozoično
Antimutageno
Ta svojstva ne mogu se pripisati jednoj određenoj komponenti meda već su ona proizvod združenog djelovanja mnogih materija. Neke od tih materija su:
Fitocinidi
Niska pH vriednost meda
Osmotski pritisak
Dejstvo vodonik peroksida
Vrsta biljke od koje je sakupljan med igra ulogu u antibakterijskom dielovanju zahvaljujući fitocinidima, protivmikrobnim materijama iz biljaka sa bakteriostatičnim (zaustavljaju rast bakterija) i bakteriocidnim dejstvom (ubijaju bakterije). Organske kisieline prisutne u medu stvaraju kisielu sredinu sa niskom PH vrijednošću od 3,2 do 4,5. To nije pogodna sredina za razvoj mikroba. Osmotski pritisak u medu isušuje okolinu uzimajući vodu i time ne dozvoljava razvoj bakterija. bSadržaj vode u medu je od 15-20% ali snažna interakcija molekula šećera sa molekulima vode ostavlja vrlo malo raspoloživih molekula vode koji bi pogodovali životu mikroorganizama. Jedna od najvažnijih antibakterijskih supstanci u medu je vodonik peroksid. Nastaje spajanjem glukoze s vodom i kiseonikom pri čemu se stvara glukonska kiselina i vodonik peroksid. Proces se odvija zahvaljujući enzimu glukozooksidazi koji je pčela ugradila u med. Vodonik peroksid je poznat kao sredstvo za dezinfekciju rana. U bolnicama na zapadu med se često previja na ranu jer djeluje protiv bakterija otpornih na sve medikamente što je tamo čest slučaj. Stavljen na posjekotinu, med značajno smanjuje ožiljak koji se zarastanjem stvara.
Normalne dnevne količine meda su:
za odrasle: 60-100 grama, podjeljene u 3-4 doze u toku dana;
za djecu: 30-50 grama, 3-4 puta u toku dana.
Med i preparati sa medom koriste se tako što se sto duže drže u ustima dok se ne rastope. Ili mogu da se rastope u mlakoj vodi i potom popiju.
Potrebno je da se posebno istakne da je najgori način uzimanja meda, kao i preparata sa medom, kada se med proguta i zatim popije hladna voda.
Izvor: Pčelinjaci Stanković