“Partenon“ iz Beograda nedavno je objavio knjigu “Razgovori” Dobrašina Jelića u kojoj su razgovori za listove, časopise, radio i televiziju, koje je Jelić vodio sa piscima: Veselinom Brnovićem, Radoslavom Pajkovićem, Đokom Stojičićem, Radomirom V. Ivanovićem, i slikarima: Vladislavom Milićevićem i Emilijom Nikolić, piše eSpona.
Isto tako u njoj su i Jelićevi odgovori, na pitanja Zorice Đorđević, Dobrašina Kićovića, Jelene Kosanović, Mladena Đuretića, Jova Kneževića, Svetlane Kovačević, Radomira Racka Premovića, Vidaka M. Maslovarića, Vojislava Bubanje, Zorana Čukića, Milana Žarkovića, Damjana Turkovića, Budislava Kralja, Svetislava Stijovića, Veselina Lazarevića, Ratka Deletića, Marka Jelića, Jovice Suvačkog, Mihaila Šćepanovića Šćepa, Ljubiše Rajkovića Koželjc, a Milenka Stojičića, Adema Ada Softića i Slobodana Boškovića.
Iz pitanja, koja postavlja sagovornicima, vidi se da se Jelić pomno priprema – da veoma izuči djelo sagovornika. Istina, nijesu sva pitanja „ulaženja u sitna crijeva“, ali su mnoga neizbježna. Na taj način, on, kad je u ulozi onoga koji pita, sa svake strane, napada „tvrđavu“, koja jeste pisac, odnosno likovni umjetnik, i osvaja je, ali ne da je potčini, već da je približi konzumentima kulture, čime doprinosi koristi, bilo čitalaca, bilo gledalaca, s jedne strane, bilo popularizaciji pisca, odnosno likovnog umjetnika, s druge strane.
Jelić, dakle, zna da postavi pitanja, koja sagovornika „izgone na čistinu“, i dobija od njega informacije, korisne, i za sebe, i za čitaoce, ali i za stvaraoce s kojima razgovara.
On je dovoljno u materiji, kad se radi o književnosti, jer je i sam već dokazan pisac, kad razgovara s piscima, ali i dovoljno obaviješten i u likovnoj umjetnosti. Uz to, ima i osjećaj za lijepo, i za prepoznavanje, onoga šta je vrijednost, a šta to nije, ili šta to nije u dovoljnoj mjeri, da je kompetentan sagovornik i sa likovnim umjetnicima.
S druge strane, iz njegovih odgovora, vidi se, da je spreman da iscrpno odgovori na brojna i složena pitanja i da se uvijek postavi kako treba, u nastojanju da afirmiše svaku vrijednost, u zalaganju za to da kultura zauzme što širi prostor, i da se, dodavanjem novih impulsa, njen intenzitet pojačava…
Piščevi odgovori, na pitanja poslenika iz raznih medija, značajni su za sagledavanje djela njegovih sagovornika – pisaca i likovnih umetnika – a, zahvaljujući stilu, njegovi odgovori se čitaju i kao lijepe priče.
U njima se, dakle, nalazi dovoljno obavještenja o djelima, onih s kojima je Jelić razgovarao, podataka o stvaralačkim postupcima pisaca i likovnih umjetnika, ali, i o njegovoj umjetnosti. Takođe, odgovori njegovih sagovornika i njegovi odgovori svojim sagovornicima, u izvesnoj mjeri, edukuju, i doprinose lijepom raspoloženju čitaoca.
Auto-poetički Jelićevi iskazi, u ovoj knjizi, u velikoj mjeri, mogu poslužiti za sagledavanje Jelićevog književnog djela, ali i njega kao pisca.