Mnogi običaji i obredi vezani su za Mali Božić, koji se smatra završetkom božićnih svetkovina. Prema narodnom vjerovanju, žene danas treba da spreme vasilicu, obredni hljeb Malog Božića.
Vasilica je nazvana po svetom Vasiliju, a negdje se ovaj novogodišnji kolač zove maslenica, papuljica, gruvanica, baranica, u Resavi Mečka povojnica, u Leskovačkoj Moravi poparenica. U Pomoravlju i istočnoj Srbiji nazivaju je i vasuljica. Negdje predstavlja kolač sreće i u njega se stavlja novac. Negdje male okrugle kolače vasilice daju djeci za pokoj duša umrlih, a negdje čobanima da ih pojedu kod stoke.
U nekim selima mijesi se česnica ili vasilica od kukuruznog brašna. Ona se nabocka cijevkom od zove (cijevka na koju se mota vuna prilikom tkanja) ili grančicom od veseljaka na više mjesta. Kad se ispeče, pupoljci koji su nabockani povade se nožem i daju ovcama i govedima u mekinje, da bi bili zdravi i napredni. Narod vjeruje da se između Božića i Malog Božića ne smije tući stoka, jer će lomiti noge.
Ponegdje u tu poparenicu, kao i božićnu česnicu, stavljaju od drveta izrezane predmete, koji predstavljaju vrste stoke, imanje… Poparenica se tako zove s toga što se ona prije miješanja popari vrelom mašću. Negdje, opet, za Mali Božić, mijese istu česnicu kao i za Božić koju porodica za trpezom izlomi i podijeli ovaj obredni hljeb koji simbolizuje zajedništo, slogu i ljubav.
Pored ovog, tu su i mnogi drugi običaji.
O novogodišnjem ručku, pojedu se glava i plećka božićne pečenice koja se čuva do 14og. Tom prilikom vješti ljudi iz plećke pečenice predskazuju šta će se tokom sledeće godine dogoditi u toj kući i oko nje. Kad se ruča, pokupe se kosti od pečenice, odnesu i stave na mravinjak da bi se po vjerovanju stoka patila (množila) kao mravi.
Neki od ovih običaja imaju dublje značenje i zadržali su se još od prethrišćanskih vremena. Stari kažu da se na današnji dan nikako ne treba svađati jer će vas u protivnom cijele godine “tjerati baksuz”. Zato je danas bolje prećutati i oprostiti svaku uvredu. U nekim krajevima danas se pažljivo gleda u nebo i promatra vrijeme. Ako na Novu godinu pada snijeg, vjeruje se da će biti rodna godina u poljima, pčelama i stoci.
Na Mali Božić ujutro običaj je bio u nekim selima da domaćica uzme snijeg i, utrčavši u sobu, baci ga na djecu vičući: „Bježi vruća, gonite studena!“. Vjeruje se da se time štite djeca od vrućice ili groznice. Poslije ovoga djeca bi skidala sa sebe odijela i prebacivala ih preko grana šljiva ili jabuka, kako bi se “očistila od vaši”. Na ovaj dan dolazi i polaznik ili položajnik, a u selima pored Gruže domaćica mu jednom pređom veže tjeme i donju vilicu, a drugim čelo i zatiljak, da zvijeri ne bi napale stoku.
Ako neko umre u danima između Božića i Malog Božića vjeruje se da ide pravo u raj. I na Mali Božić pali se božićna svijeća i gleda kako će gorjeti. Ako se sporo pali ili ugasi, ne piše se dobro kući. Svijeća se takođe gasi vinom i komadom hljeba. Ako se odmah ne ugasi, čim kap padne na plamen, vjeruje se da će onaj koji je gasi dugo živjeti. Ova svijeća se čuva i pali za Zadušnice ili ako nekome u san dođe pokojnik.
U Hilandaru je običaj da se na ovaj dan održava godišnji sabor staraca. U mnogim mjestima Vojvodine i danas je običaj da se na raskršćima pale vatre, što, uz čistilačko dejstvo, ima i ulogu jačanja Sunčeve svjetlosti i toplote. Iz istih razloga su u Hercegovini ostatke badnjaka od Božića spaljivali na Mali Božić. Novo ljeto valja dočekati budan, pa su u ovom bdjenju mnoge djevojke predviđale da li će se te godine i za koga udati. Među ovim gatkama je posebno zanimljivo gatanje djevojaka u Bosni: prije svanuća su, popevši se na tavan, bacale obuću kroz vrata na dvorište, pa ako obuća, kad padne, bude usmjerena od kuće – znak je da će u tom pravcu otići, odnosno udati se.
Izvor: Espreso.co.rs
