Pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju Veliki petak, najtužniji dan u godini, kada se sjećamo Hristovog stradanja i raspeća na Golgoti.
Dan velike žalosti, kada je Spasitelj umro za ljudski rod, obilježava se strogim postom, bez ribe i ulja. Mnogi vjernici cijeli dan ne jedu i ne piju ništa, sve do večerenje molitve, kada u svojim crkvama popiju čašu Bogojavljenske vode. Nakon toga mogu normalno da večeraju, ali i dalje poste na vodi.
Na Veliki petak, koji je crveno slovo, ništa se ne radi. Pripreme za Vaskrs i kućne i poljske radove valja ostaviti za Veliku subotu, koja je radni dan, ali se takođe posti na vodi.
U crkvama se ujutru ne služi liturgija, osim ako se ne poklope Veliki petak i Blagovijesti.
U ovom bogosluženju vjernici prolaze kroz časove isto onako kako je Isus Hristos, u dane svoga stradanja radi ljudi, prolazio kroz mnoge časove suđenja i muka. Prvi čas jeste sjećanje na osudu Hrista od strane prvosveštenika Кajafe i odvođenje pred Pilata. Trećim časom sjećamo se kako je Spasitelju sudio Pilat, kako je tamo pretrpio brojne poruge bičevanje i krunisanje vijencem od trnja. Na šestom času čita se Jevanđelje koje govori o raspeću Gospoda na krst, a shodno tome čitaju se psalmi “Bože imenom tvojim spasi me”, “Čuj Bože, molitvu moju“. Deveti čas jeste spomen na Spasiteljevu smrt na Кrstu, i događaje koji su uslijedili, kao i Njegov silazak u Ad i poraz smrti.
Kako ovaj dan ni crkvena zvona ne zvone, popodne se poziv na večernju službu oglašava udaranjem u klepalo.
Večernjim bogosluženjima na Veliki petak obilježava se vrijeme smrti i skidanja sa krsta tela Gospodnjeg, kada se na posebno ukrašen sto ispred oltara koji predstavlja Hristov grob iznosi plaštanica.
Žene na ovaj dan tradicionalno farbaju vaskršnja jaja, najčešće crvenom bojom koja simbolizuje Hristovu krv, i pripremaju bogatu porodičnu trpezu za predstojeći praznik. Domaćica se najprije prekrsti i pomoli Bogu, zatim u sud sa vodom, u kome će kuvati i farbati jaja, dodaje malo osvećene vodice, vaskršnje ili bogojavljenske. Na šporetu vri voda sa bojom, domaćica u njega spušta jaja, pazeći da ravnomjerno budu obojena, a djeca se igraju oko majke, i broje sveže ofarbana jaja, čiji broj raste svakoga časa.
Prvo obojeno jaje, ostavlja se na stranu do idućeg Vaskrsa i zove se “čuvarkuća”.