Nedavno je iz štampe izašla nova zbirka kratkih priča Beranca Milije Pajkovića, člana UKCG, pod naslovom ,,Pretponoćne priče“, a u izdanju bjelopoljske izdavačke kuće ,,Pegaz“.
Kroz sedamnaest priča, ispisanih na 180 stranica, Pajković je ostao i ovog puta dosljedan sebi i svojem stilu – kroz jasne, a jezgrovite rečenice, dočarava nam ranija i sadašnja vremena, a njegovi junaci i junakinje kao da su nam poznati, kao da su tu u našem okruženju, kao da ih odvajkada znamo, kao da smo i prije upoznavanja sa njima kroz retke ovih priča dosta toga čuli i načuli o njihovom poimanju života, o njihovim ćudima i karakteru, kao i o zbivanjima kroz koja prolaze i koja im se dešavaju.
Kao i u njegovim ranijim zbirkama i ova je svojevrsni kolaž stvarnosti, humora, satire koji se odvijaju na raznim prostorima i u različlitim krajolicima i one prefinjene fantastike koja treperi između sna i jave.
Posebna osobenost Pajkovićevog obraćanja svojim čitaocima jeste i neka vrsta sjete koju on dočarava na veoma osoben način i prepoznatljivim stilom, a koja nas nagoni da se duboko zamislimo i prisjetimo i svojih sličnih trenutaka.
Ovo predstavljanje novih Pajkovićevih priča, priča koje se mogu čitati pred samu ponoć, poslije nje i u bilo koje doba dana, mogli bi završiti završnim pasusom pripovjetke ,,Priča o Gornjem i Donjem katunu“:
-Kako vrijeme neumitno grabi i odmiče uzgred lomeći parčad našeg života, sjeckajući ih i sitneći kao luk za salatu ili zapršku, a isto to radeći i sa mnogim našim snovima, nadanjima i stremljenjima, kad se to, a i sve ostalo povezano s tim, promućka, promiješa, probrka, razloži i razaputi, ispada i da je naša majka, naša planeta Zemlja, upravo podijeljena na dva takva katuna – na Gornji i Donji“.
Time je Milija Pajković i izrekao jednu istinu koju ne možemo nikako zaobići, a njegove priče su istinski melem za dušu u ovom haotičnom i otuđenom vremenu, uz crteže Milenka Pajkovića, koji krase prvu i poslednju stranu knjige, a koji dočaravaju ono što se nalazi u njoj..
