Ljubitelji kulture i pisane riječi imali su priliku da prisustvuju promociji knjige “Susret je najveći dar“, autorke Branke Bogavac.
Kako kod govornika, tako i kod publike, posebna emocija prema knjizi, ali i autorki- nosiocu Ordena Vitez umjetnosti i književnosti Francuske, iskazana je tokom čitanja pjesme Rada Jolića- beranskog pjesnika, posvećene autorki, koja je usljed emocija koje su vladale u sali zaplakala.
U muzičkom dijelu programa učestvovali: Trio violina Amila Ašimović i Tea Lekić- polaznice škole za muzičke talente “Andre Navara” iz Podgorice i Dragana Popović- njihova profesorica iz Niže muzičke škole u Beranama, kao i gitarista Vuk Radunović- učenik Srednje muzičke škole “Vasa Pavić” iz Podgorice.
Tokom promocije, govornici su podsjetili na životni put poznate novinarke i djelatnika kulture ali i ukazali na kvalitet knjige koja je sinoć promovisana u Beranama.
Kako su istakli Slobodan Vuković, Miraš Martinović, prof. dr Draško Došljak i mr. Amer Ramusović, u fokusu su Brankina sjećanja na dug i zanimljiv put koji je prešla od svoga sela Bora i Petnjice, preko Berana i Beograda, do Pariza. To je freska jedne epohe nastala bez namjere da bude više od ličnog svjedočanstva, pa je, naglašavano je, samim tim riječ i o dokumentu izuzetne vrijednosti.
Slobodan Vuković – novinar i publicista, svaki susret sa Brankom Bogavac i njenim djelima predstavljao je i predstavlja poseban doživljaj. On je podsjetio da je Branka uspjela da svojim djelima dokaže da i jedna djevojka iz bihorskog sela Bor, učenica beranske Gimnazije, naše Sorbone, može da stigne i do francuske Sorbone i da u toj zemlji, svojim radom, ostavi toliki trag da postane nosilac Ordena Vitez umjetnosti i književnosti.
Vuković je naglasio da je Bogavac obavljala intervjue sa velimim svjetskim imenima, da je majstor tog novinarskog žanra, ali da se knjigom “Susret je najveći dar” usudila da piše o sebi.
Miraš Martinović je istakao da je čitajući knjigu “Susret je najveći dar“, predano, rekao sam sebi da nema toga ko ne bi napisao predgovor za ovakvu knjigu.
“Rado bi to učinili njeni sagovornici Miloš i Borhes, Amado, Sioran, Ljosa, Jonesko, Paradžanov, Dirasova, Klod Simon, Ponž, Kadare. Svi veliki i dobronamjerni. Nadasve i zato što je knjiga dobronamjerna, kao život što ju je pisao. Živjeti s dobrim namjerama, to je najveći smisao. Ova knjiga je kao život, kao živo biće”, naglasio je Martinović, dodajući:
“Od sjećanja koja su najprije bila namijenjena samo djeci i unucima, Branka Bogavac je izatkala jednu veoma zanimljivu knjigu za mnoge radoznale duhove koji se zanimaju za životopise i biografije”.
Amer Ramusović- urednik časopisa Komun@, koji je bio jedan od organizatora promocije i medijator, podsjetio je da je Bogavac vlasnica Ordena Viteza umjetnosti i književnosti Francuske, Crnogorka, Parižanka, svjetska putnica, spisateljica, neprevaziđena umjetnica intervjua.
“Skoro da nema životne teme, ali i literarne, koja nije našla mjesto u Brankinom dijalogu sa velikanima našega doba”, istakao je Ramusović.
Na kraju promocije, u svom emotivnom obraćanju, autorka je iskazala zahvalnost organizatorima i prisitnima koji su upijali svaku iskazanu riječ o knjizi, autorki i njenom životnom putu.
Promociju knjige organizovali su Časopis za lokalnu samoupravu i njegovanje baštine Crne Gore “Komun@“, NVU “Beranda” i NVO “Spona”, u saradnji sa Hotelom Berane.