Nevladina udruženja “Beranda“ i “OKSI“ organizovale su sinoć Veče Ibrahima Hadžića- novinara, pjesnika i književnika, rođenog u Rožajama, koji živi i stvara u Beogradu. Veče Ibrahima Hadžića održano je u Hotelu “Berane“, a organizovano je u saradnji sa menadžmentom hotela, piše eSpona.
Tokom lijepo osmišljenog programa, prisutnima su se obratili: Salko Luboder, prof. dr Draško Došljak i Mirza Luboder, koji su govorili o Hadžićevom stvaralaštvu, posebno se osvrćući na njegovu knjigu “Maternji jezik“.
Kako je istakao Salko Luboder knjiga Ibrahima Hadžića “Maternji jezik”, ispisana je starinskim rožajskim govorom, predstavlja jednu vrstu hamajlije u kojoj su svijeni zapisi o nama Rožajcima, našem načinu življenja, razmišljanjima, strahovima, preokupacijama i doživljavanu svijeta oko sebe.
“Uprkos naglašenim lokalnim karakteristikama, “Maternji jezik” je knjiga koja i te kako ima univerzalno značenje jer se u njoj naprosto reflektuju sveopšte ljudske preokupacije. Knjiga je poetizovana, ali ne i uljepšana hronika rožajskog kraja koja svojom arhaičnom potkom priziva sjećanje na prošla vremena, budi sjetu i poput požutjele dunje na starom ormaru širi miris za kojim se čezne. Pored toga, ona je i pouzdan izvor saznanja o nekadašnjem načinu življenja, svjedok prokupacija u životnoj zbilji, dokolici i razdraganosti. Ona je puna ljubavi prema djeci, a vrlo oprezna, čak kritički raspoložena prema nedobronamjernim ljudima. Sva ova osjećanja iskazuje stara majka, majka od koje bi mirne duše moglo da nastane kompletno genealoško stablo”, kazao je, između ostalog, Luboder.
Navodeći da oni koji poznaju cjelokupno stvaralaštvo Ibrahima Hadžića, a ono je raznovrsno, prof. dr Draško Došljak je istakao svi znaju da je pojava “Maternjeg jezika” bila očekivana.
“Na hiljade riječi koje je Hadžić ranije, u dijalekatskoj form,i sakupio i objavio, u ovoj zbirci su dobile pjesničko ruho. Zato je pisanje za pjesnika Hadžića ‘putovanje po ljudskim dušama’. Mnoge riječi ove pjesničke zbirke kao da su ‘šljegle’ sa vrhova Hajle, sa Bandžova, Paučine, Seošnice, umile se na Vrelu Ibra i ušle u poeziju, svoju novu kuću. Kao da im je tu vjekovima i bilo mjesto. One su se , čini se, samo vratile tamo odakle su nekad odšetale. Malo je pjesnika koji od dijalekatske leksike mogu da stvore poeziju. Među te rijetke je upisan, ovom zbirkom, i gospodin Hadžić. Nije on želio da te riječi budu zaturene, ili da čame u rječnicima. Dao im je on pun život, produžio vjekovanje, jer kad se nađeš u dobroj poeziji, kakva je Ibrahimova, onda postaješ besmrtan. To mogu samo vrsni majstori strofe kakav je i Hadžić. Ovom stihozbirkom, Hadžić je rožajski govor uveo u poeziju. Opoezio ga je! Sada mu više ne prijeti ništa i niko. Poezija se, kažu, rađa iz govora”, zaključio je Došljak.
U muzičkom dijelu programa učestvovali su: Kyana Crnovršanin (violončelo), Adis Ismić (klavir) i Amila Ašimović (violina).
Podsjetimo, Ibrahim Hadžić rođen je 1944. godine u Rožajama. Osmogodišnju školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Novom Pazaru. Studirao je Opštu književnost sa teorijom književnosti, a diplomirao je istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
U periodu 1975 – 1994. godine radio je u Televiziji Beograd, prvo kao urednik u redakciji a zatim kao glavni urednik Školskog programa.
Dobitnik je više značajnih književnih nagrada, a pjesme su mu prevođene na nekoliko stranih jezika. Zastupljen je u brojnim antologijama.