Živimo u vremenu koje je obilježeno konstantnom upotrebom tehnoloških uređaja, naročito onih koji omogućavaju pristup internetu. Nažalost, u poslednje vrijeme komunikaciju uživo sve češće zamjenjuje komunikacija putem interneta, pa možemo zapaziti i po fotografijama i snimcima sa rođendana ili noćnih izlazaka kontinuiranu upotrebu mobilnih telefona.

Komunikacija na društvenim mrežama postaje problem onog momenta kada osoba ima potrebu da svoj život
pretvara u jednu vrstu digitalnog dnevnika u koji iznosi ne samo pojedinosti iz svog života već i
iz života svoje djece, gubeći osjećaj za intimnost. U takvim situacijama važno je podsjetiti da
svaka fotografija objavljena na internetu više nije vlasništvo osobe koja ju je objavila već
interneta. Drugim riječima, internet ima nezamislivo veliki broj korisnika koji u svakom
momentu mogu preuzeti fotografiju sa društvenih mreža i nastaviti njeno dijeljenje drugim
korisnicima. Osim toga, fotografija koja je jednom bila javna (na primjer na Facebooku ili
Tinderu) jednostavno može biti pohranjena u cache internet bazi i uz malo hakerskog zanata vrlo
brzo postaje dostupna čak i u slučaju brisanja internet naloga.
Koliko je djeljenje nagih fotografija sopstvene djece opasno govori i postojanje određenih
sajtova na internetu koji nisu vidljivi svim korisnicima tokom uobičajenih internet pretraga, zbog
čega mnogi nisu ni svjesni postojanja takozvanog dark weba. Iako Dark web može biti korišten u
legalne svrhe, mnogi ga ipak koriste za vršenje kriminalnih aktivnosti jer sam način na koji se
vrši pristup ovom dijelu interneta omogućava anonimnost korisničke IP adrese. Tu se bukvalno
mogu pronaći web stranice na kojima su izložene fotografije djece različitog uzrasta širom
svijeta, ispod kojih stoje cijene ili koje se licitiraju kao na aukciji, zbog čega je dark web
kontinuirano pod prismotrom službi bezbjednosti. Bez obzira na to što mnoge web stranice
bivaju ukinute, uvijek se nove otvaraju jer je sajber prostor zaista nepregledni okean. Slučaj
dvogodišnje djevojčice Maše koja je oteta u Beogradu od strane francuskih državljana imao je
pozadinu intenzivne internet opservacije djeteta i njegovih roditelja od strane počinitelja. Oni su
pratili fotografije djeteta i kretanja njegovih roditelja putem društvenih mreža. Potrebno je
napomenuti i to da društvene mreže omogućavaju vrlo lako kreiranje lažnih identiteta što znači
da iza fotografije dječaka koji ima 12 godina može da se krije manipulativni predator kojem je
cilj da uspostavi komunikaciju sa djetetom tih godina. Naravno, dijete neće uvijek biti dijete i
postavlja se pitanje roditeljima da li bi jednog dana željelo da vidi svoju nagu fotografiju na
internetu, kada postane odrasla osoba ? Kontinuirana edukacija o sajber bezbjednosti nameće se
kao imperativ, prije svega roditelja koji koriste društvene mreže a nakon toga i djece.
Autorka: Kriminalistkinja i psihološkinja
Mr Anđela Simonović