“Iako je Vaskrs naš najveći praznik, praznik nad praznicima, za Božić i praznike koji se vežu za njega se isto tako radujemo i svečano ih dočekujemo. Za Božić se vezuju lijepi porodični običaji koji donose mir, slogu i ljubav svim ukućanima”, rekao nam je otac Miodrag, a kako kaže “praznovjerje se širi narodom iz neznanja”.
Kada smo ga zamolili da svoju poruku usmjeri ka mladima, kazao je da “su se običaji promijenili, danas omladina slavi van kuće, uz koju čašicu više, a zadatak porodice, kao najbitnije zajednice kojoj pripadamo, jeste da ih usmjeri i upozna sa našom bogatom tradicijom, koja je za ponos”.
“Glavni događaj jesu radost i molitva, ne opijanje, pečenje jagnjadi, pucanje iz pištolja”, ističe otac.
Govoreći o Badnjem danu, kaže da se “za badnjak siječe najčešće grana hrasta, drveta koje je kod Slovena uvijek bilo sveto.
Badnjak sijeku muškarci, domaćin i najstariji sin, u rano jutro, prije izlaska Sunca. Neko siječe jedan badnjak, neko dva, tri, devet, a većinom naš narod onoliko badnjaka koliko ima muškaraca u kući. Kad se domaćin vrati iz šume i donese badnjake, prislanja ih na kućni zid, a tek s prvim mrakom se badnjak unosi u kuću i stavlja na ognjište. Badnjak simbolizuje Hrista Gospoda, drvo života. Adam i Eva su se svojim padom odvojili od drveta života, i to drvo života ostaje u raju. Ovim praznikom, drvo života dolazi, to je Hristos. Plamen, toplota, simbolizuje blagodat njegovoga prisustva”, kazao je otac.
Dodaje i da narodu “zamjera” pretjerivanje i nepotrebno dokazivanje, te da se “lijepo može proslaviti i jednim ručkom, pogačom i jednom grančicom badnjaka “.
Ističe da je Božić porodični praznik, i kako bar prvog dana Božića porodica treba biti na okupu, da ruča, razgovara, provede ga u blagostanju, a poslije mogu ići u posjete rodbini i prijateljima.
Govoreći o običajima, ističe da su oni osnovni isti, ma kojem god podneblju pripadali – unošenje Badnjaka u kuću i njegovo paljenje, Badnje veče, česnica, polaznik…
“Običaj je da se za vrijeme Badnjeg dana sve pospremi i počisti, tri dana Božića se u kući ne radi ništa”, kaže on.
“Ujutru, prije nego što izađe sunce, treba da se založi vatra, kada se čeka polaznik. Polaznik, dobar prijatelj kuće, po običaju, muško dijete, čita “Oče naš”, a kada se založi vatra, uzima jedno drvce i prodžara. Kaže se u narodu: “Koliko varnica, toliko parica, toliko ovaca…” Sve za napredak domaćinstva. Posle toga svi ukućani treba da idu u crkvu na liturgiju, ko je postio da se pričesti”, podsjeća on.
Ističe da je novčić u pogači narodni običaj, ne crkveni.
“Oko trpeze okupljaju se ukućani, pomole se Bogu, prelomi se česnica. Ljudi traže paricu, kažu da će im donijeti bogatstvo te godine… Sve su to običaji koji su se zadržali u narodu, nisu crkveni”, kaže sveštenik.
“Česnica je na Božićnoj trpezi obavezna, bilo bi lijepo da je domaća, iako se danas sve više kupuju. Sve drugo zavisi od navika, onoga što porodica voli, koliko može da priušti. Bitno je da je spremljeno sa ljubavlju i vjerom”, zaključuje on.