“Želim sa vama da podijelim i dio svoje životne priče a to je da sam kao beba od godine i 10 mjeseci ostala bez oca i majke koji su poginuli u saobraćajnoj nesreći, ali da sam zahvaljujući prvenstveno stricu a onda babi i dedi sa očeve i majčine stane odrastala ispunjena roditeljskom ljubavlju i požrtvotanjem u većoj mjeri nego mnogo mojih vršnjaka koji su odrastali uz svoje biološke roditelje. Udata sam i majka dva sina. Vrlo mlada sam sam postala majka, sa 19. godina, međutim to me nije omelo da se ostvarim i na drugim poljima posebno u karijeri, već naprotiv samo dodatno ojačalo i motivisalo”, započinje priču za naš portal Mirjana Pajković, mlada i uspješna advokatica iz Berana.
On za sebe kaže da je neko ko živi život po svojim pravilima. Rođena je 06.10.1989. godine, pravni fakultet je završila 2015. godine, postdiplomske sudije iz oblasti Upravnog prava na Fakultetu za državne i evropske studije u Podgorici 2017. godine, pravosudni položila 2018. godine. Do sada je radila kao izvršni diretkor privatne zdravstvene ustanove današnje „Tesla Medical“ , tri godine u Osnovnom sudu u Beranama, a od 2019. godine se bavim advokaturom samostalno.
Advokatska profesija u pet riječi?
Avantura, adrenalin, neizvjesnost, uspjeh, zadovoljstvo.
Zašto bašpravo? Otkud ljubav prema ovoj profesiji?
Potičem iz porodice pravnika i veliki sam zaljubljenik u pravo. Osjećaj zadovoljenja pravde, njen trijumf nad nepravdom je neuporediv sa bilo kojim drugim osjećajem. Kad doživite taj trenutak onda shvatite da vrijedi svoj profesionalni put posveti pravu i truditi se da budete istinski pravnik.
Sta je potrebno da neko bude dobar pravnik?
Poziv advokata osim potrebnog znanja i obrazovanja , poznavanja prava i logike traži i odvažnost i građansku hrabrost, savjesnost ali i moralnu čestitost i odvažnost. Neophodno je da imate svoj stav i da ga odbranite. Upravo Advokatura kao nezavisna i samostalna profesija na najbolji mogući način nam pruža mogućnost da iskažemo jednu od najvrednijih ljudskih sloboda – pravo na izbor stava u zavisnosti od određene situacije a samim tim i pravo na izbor, odnosno profilisanje sopstenog puta u poslu. Ukoliko bismo svi advokati postupali isto, ispoljavali slijepu poslušnost onda bismo postali preduzeće koje ima svog vlasnika a to je u advokaturi nedopustivo i svakako u končanom na štetu postizanja najuzvišenijeg cilja – vladavine prava.
Kako gledate na “prepreke” u životu?
Na prepreke u životu gladam kao na stepenike koje trebate da nagazite kako bi bili bliži uspjehu. Svaki izlazak iz zone komfora je zapravo napredovanje i prelazak na jedan novi nivo svog razvoja.
Vaši počesi bavljenja ovom profesijom?
Za mene je pravo ta neka zamisljena apstraktna granica koja ograničava sve druge moći. Pravo je najznačajnija brana subjetivnim pravima protiv uticaja politike, samovolje vlasti i anarhije. U konačnom svi smo mi zavisni od poštvanja Prava.
Obzirom da sam neko ko je studirao u otežanim uslovima, jer sam kao student bila opterećena i porodičnim obavezama, prva pomisao mi je bila da više neću ni novine čitati i da ću imati više vremena da posvetim porodici, prijateljima, uživanjima. Ubrzo sam shvatila da nisam u pravu, tek tad je počelo ozbiljnije usavršavanje kroz stručnu praksu, državni, pravosudni, postdiplomske studije, brojne seminare i edukacije.
Zaključak je da za ovaj posao nije dovoljno knjiško znanje. Neophodna je logika, nepovršno tumačenje zakonskih odredbi, konstantno iskustvo u praksi. I dalje živim svoje snove da se pravnici bave najuzvišenijim poslom – služimo pravu, čuvamo duh zakona i njegovu primjenu, služimo pravdi u njenoj borbi protiv nepravde. U tom smjeru ne želim da me razočaraju slučajevi koje nerijetno sretam posebno u advokaturi a to je tezgarenje prava, da je novac jedini princip i motivacija. Imam prezir prema takvim pojavama.
Vaši najveći uspjesi?
Bila sam jako ponosna kada je moj rad zavrijedio da se nađe u Biletnu Vrhovnog suda Crne Gore kao primjer dobre prakse koju treba slijediti za usvajanje zahtjeva za vanredno ublažavanje kazne koja se vrlo rijetko, gotovo nikada ne usvaja. Kao mladoj pravnici, advokatici na početku karijere velika mi je čast što sam se našla u jednoj takvoj zbirci. Međutim ipak najponosnija sam bila u trenutku kada sam shvatila da upravo od mene kao advokata zavisi očuvanje pravnog poretka države, kada sam shvatila da upravo od mog zastupanja zavisi da li će funkcionisati pravosudni sistem. Osjećaj da sam svojim potezom (zatupanjem u vrijeme obustave rada advokata) doprinjela funcionisanju pravde u državi je za mene naveća nagrada i priviligija. ZAŠTITA NACIONALNIH INTERESA, stavljanje opšteg dobra ispred ličnog ne bi trebalo da bude izuzetak, kao u mom slučaju, već PRAVILO.
Nije bitno koji posao radimo, koju titulu nosimo, na kojoj se poziciji nalazimo trenutno, bitno je ono čime se suštinski bavimo. Istinski pravnici bi trebalo zauvijek da budu posvećeni principu nad principima vladavini prava.
Da li imaš uzora u profesiji?
Kada su uzori u pitanju ne pripadam onima koji ih traže u prošlosti. Mislim da svako vrijeme ima svoje izazove i heroje. Kao pravnik i advokat izuzetno cijenim kolege koji su kao dokazani profesionalci spremni da svoju stučnost i posvećenost pravu pokažu i kao državnici, dajući svoj lični doprinos ocuvanju, stabilnosti i jacanju onoga čemu svi pripadamo- državi.
Uzor nalazim u uspomeni na svoga oca koji je bio vanserijski hrabar, energičan, uspješan i surovo pravičan i nastavljam njegovim putem.
Šta smatrate najvećim izazovom i pobjedom u životu?
Najvećim životnim izazovom i pobjedom smatram uspješnu borbu mog sina i mene koji je rodjen sa težim zdravstevnim problemom i lošim prognozama ljekara ali smo nadljudskim naporima i potpunom posećenošću uspjeli da pobijedimo u tako važnoj životnoj borbi. Jedno drugom smo posebna motivacija
Poruka mladima?
Moj savjet kao pravnika, mladima je da se za svoja prava uvijek, isključivo i samo bore jednim, ali najjačim oružjem – ZAKONOM, da se ne plaše , nekolebaju i nepostustaju , jer sva sila, prinuda i buka koja se primjenjuje prema njima koliko god izgledala snažna, je zapravo slaba i nemoćna jer nije utemelejna u zakonu. Kao mlada svestrana žena savjetujem im da se ne odriču ničeg u životu, da mogu da imaju sve, ako su posvećene ličnom razvoju, oslobođene loše energije i toksičnih ljudi. Da se takmiče samo same sa sobom i da im uzor bude lik u ogledalu. Da mlade žene ne žrtvuju karijeru zbog ljubavi, niti porodicu zbog karijere. Mogu da imaju i dobar izgleda i da budu velike majke, da budu domaćice koje mirišu na toplo tijesto i vanilu, u isto vrijeme i moćne biznis žene, da imaju prijatelje i ljubav, da se provode, uživaju ali i da svakodnevno napreduju u intelektualnom i poslovnom planu.
