Neformalno udruženje građana Pokret svjesnih, savjesnih i slobodnih roditelja Crne Gore poktenulo je peticiju.
“Od 19. septembra, pored online peticije, krenulo i potpisivanje peticije o slobodnom izboru roditelja da li će djeca nositi maske u školi i koji vid nastave će pohađati. Potpisi se sakupljaju u Budvi, Baru, Bečićima, Radanovićima(Grbalj), Bijeloj, Đenovićima, Herceg Novom, Igalu, Podgorici, Cetinju i Nikšiću.
Očekuje se i podrška roditelja sjeverne regije u Beranama i Bijelom Polju.
Roditelji smatraju da sami treba da odluče i imaju pravo izbora, po Zakonu o školovanju i Porodičnom zakonu Ustava Crne Gore, da li će njihovo djete nositi masku i koji vid obrazovanja će pohađati. Oni žele redovno školovanje.
Za online školovanje veliki broj roditelja nema uslove. Država je u obavezi da ako već propisuje mjere da i obezbjedi tehničku podršku svakom đaku. Ovako su pojedina djeca diskriminisana. Tu bi se mogli oglasiti i mobilni operateri i dati svoj doprinos. Očigledno je da mediji žele da zastraše građane, jer imamo nepouzdane testove, namještanje brojki oboljelih koje govore da smo izmanipulisani i zbunjeni.
Po informacijama iz svjeta, vidimo da mjere nisu iste, ne nose se maske, nema distance, nema pandemije, što jasno govori o “opasnosti” virusa. U predškolskim ustanovama Crne Gore roditelji imaju pravo odlučiti o nošenju maski. Zašto je u školama drugačije? Kad znamo da mala djeca nemaju formiran sistem odbrane organizma i u periodu do osme godine im se formira imunitet. Nošenje maski kod mlađe populacije može izazvati napade straha, panike, dezorjentisanosti. Ne vidi se ekspresija lica , i “govor tijela” koji je izuzetno bitan, pogotovo kod izražavanje emocija. Da li vas može neko ubijediti da izlaženje na vazduh, šetnja, fizička aktivnost, duboko disanje, druženje, socijalizacija nije dobra za vas? Zamolila bih nevladine organizacije koje se bave zaštitom dječijih prava, prava roditelja da daju svoj komentar i eventualno daju podršku ovom Pokretu, koji za cilj ima da sačuva normalne vrijednosti života i odrastanja dece, bez posledica koje će im ostaviti sva ova situacija, pogotovo na psihološkom i emocionalnom nivou.
Po svojoj savjesti i zdravom razumu,
Kao predstavnica Instituta “Bijeli Lotos” NVO iz Budve, stala sam kao roditelj uz ovu peticiju, a i kao Holistički terapeut gdje se svakodnevno susrećem sa posledicama trauma koje preživimo u djetinjstvu, i koje nam obelježe čitav život. I to ne samo na psihološkom i emocionalom nivou nego i u svim sferama života, od odabira partnera, posla, međuljudskih odnosa, svojim unutrašnjim mirom, kada to sve zajedno izađe iz balansa i bolešću kao posledicom sve ukupnog načina života”, govori Gabrijela Zajac, predstavnica Instituta i građanski aktivista.