U današnje vrijeme kada je sve postalo lako dostupno, a komunikacija se obavlja preko telefona, skajpa, mejlova, teško da ćete čuti da se neko bavio komunikacijom putem pisama ili razglednica, vrlo vjerovatno ćete naići i na podsmijeh drugih ljudi.
Koliko su nas pisma i razglednice zbližavale i iskazivale iskrena međusobna osjećanja, toliko smo danas otuđeni jedni od drugih uprkos lakšem i bržem prenosu informacija.
Međutim, i dan-danas ima onih koji makar s vremena na vrijeme praktikuju taj vid komunikacije, pogotovo su nostalgične one starije generacije.
Pitali smo naše sugrađane koliko oni uopšte šalju i primaju dan-danas pisma i razglednice.
“Ohoho…zadnji put sam pismo poslala 2010. godine“, kazala je Tijana.
Ima onih koji su redovniji sa pismima.
“Zadnji put sam pismo poslala prošlog mjeseca, a lično sam dobila pismo za Novu godinu“, kazala je jedna mlađa sugrađanka.
Na pisma se umnogome zaboravilo sa pojavom mobilnih telefona.
“Pisma sam slao i primao kada nije bilo mobilnih telefona. A zadnju razglednicu sam dobio 2011. godine“, kazao je Ljubo.
Oni stariji su očekivano nostalgični za tim vremenima.
“Korona je sve usporila, mislim da bi to više zaživjelo, ljudi su i dalje željni te vrste komunikacije, makar ove naše starije generacije. Ja lično nisam slao dugo vremena pismo, a meni su slali prije tri-četiri mjeseca“, kazao je Boro.
Društvene mreže su uzele primat.
“Davno je to bilo aktuelno sa pismima i razglednicama, ne mogu se ni prisjetiti, danas su ove društvene mreže sve to potisnule“, kazala je naša sugrađanka u zrelijim godinama.
Neki se moraju vratiti do osnovne da bi pričali o pismima.
“Zadnji put sam slao pismo kad sam bio na ekskurziji tokom osnovne škole“, šaljivo se prisjeća mladi Beranac.
Za neke su pisma ostala u prošlom vijeku.
“Zadnji put sam i poslao i dobio pismo davne 1998. godine“, navodi jedan sugrađanin.
Neki su već prošle godine bili aktivni.
“Poslao sam pismo i razglednicu u maju prošle godine“, kazao je jedan sugrađanin.
S.M.