Pjesma Čeda Baćovića o crnogorskim junacima iz Rusko-japanskog rata

Zbog imperijalističkih težnji Rusije i Japana oko podjele sfera uticaja na Dalekom istoku, oko Mandžurije i Koreje, došlo je do rusko – japanskog rata. Rusija je uzela pod zakup željezniku prugu Harbin – Port – Artur. Rat je otpočeo, bez objave, iznenadnim uspješnim napadom japanske flote na rusku, u Port – Arturu, 8. februara 1904. godine. Tom prilikom je ruska flota pretrpjela znatne gubitke, pa je bilo potrebno slati nova pojačanja.
U međuvremenu, dok su Rusima stigle nove i svježe snage, na tlu Mandžurije vođene su suvozemne operacije, gdje su Rusi takođe pretrpjeli neuspjeh od Japanaca u rejonu Mukdena i Ljaojanga. U aprilu 1904. godine odigrala se velika bitka između Rusa i Japanaca na rijeci Jalu, a u maju iste godine presječena je i željeznička pruga na liniji Harbin – Port – Artur, čime je znatno otežano snabdijevanje ruske vojske hranom i ratnom tehnikom, opsjednutom u Port – Arturu. U oktobru 1904. godine na rijeci Šahi vođena je velika bitka između Rusa i Japanaca.
Poslije jedanaestomjesečne herojske ruske odbrane, Port – Artur je, u decembru 1904. godine, pao u ruke Japanaca. Bitka za Port – Artur se ubraja u najveće bitke svijeta. Ona je ravna bitkama kod Maratona, Lepanta, Trafalgara, Austerlica, Vaterloa, Borodina, Sevastopolja i drugim.
U februaru 1905. godine odigrala se velika bitka između Rusa i Japanaca kod Mugdena, u kojoj je poginulo oko 120.000 ruskih vojnika i oficira. Završna bitka se odigrala u moreuzu Sušimac 14. maja 1905. godine, nakon koje je došlo do zaključenja mira između Rusije i Japana u Portsmutu, u Sjedinjenim Američkim Državama.
Porazu ruske vojske u rusko – japanskom ratu, kojom je komandovao proslavljeni ruski general Kuropatkin, u mnogome je doprinijela i Velika Britanija, koja je svesrdno pomagala Japan za sve vrijeme rusko-japanskog rata. Ona je zabranila ruskoj floti prolaz kroz Sueski kanal, pa je ova morala da zaobilazi čitavu Afriku, gubeći na taj način dragocjeno vrijeme, da bi najzad iscrpljena stigla opsjednutoj vojsci u Port – Arturu u pomoć.

U rusko – japanskom ratu kao dobrovoljci učestvovali su brojni Crnogorci. Među njima treba posebno istaći dr Anta Gvozdenovića, njegovog nerazdvojnog druga i pobratima Jovana Popovića Lipovca, generala Andriju Bakića, Aleksandra – Leksa Saičića, Filipa Mirova Radulovića, Joša Ražnatovića, plemenskog kapetana iz Crmnice Milana Ivova Rolovića, zatim sinovca kralja Nikole Vladimira Petrovića, Petra Savova Jablana, Steva Nikova Jablana, Nika Vukadinova Pejanovića, Miša Novakova Pejanovića, Iliju Radova Strugara, Pera Ivova Strugara, Rada Lazova Zeca, Sava i Savića Savovića…
Toliki broj Crnogoraca, koji su, kao dobrovoljci, učestvovali u rusko – japanskom ratu, bio je povod za izmišljene priče o nekom navodnom crnogorsko – japanskom ratu, koji nikada nije bio, niti je mogao biti. Prema tome, nije moglo biti ni govora o nekom „miru” između Crne Gore i Japana.