Šantić je bio zaljubljen u Anku Tomlinović. Ona je bila Hrvatica i čim se njena porodica doselila u Mostar, Šantić ju je primetio. Svakodnevno su se slučajno sretali, ponekad i šetali i malo porazgovarali. Ispalo je da njihova viđanja nisu ni malo “slučajna”, jer je on uvek čekao u dućanu dok se ona ne pojavi, a ona je izlazila uvjek u isto vrijeme, ne bi li ga viđela.
Pjesma “Ako hoćeš”, posvećena je Anki, i to je bio Šantićev način da joj iskaže ljubav.
Ako hoćeš da o zori
pjevam tebi pjesme moje,
oj, ne bježi sa prozora,
da ja gledam lice tvoje!
Ako hoćeš da ti pjevam
o sunčanom toplom sjaju,
oj, pogledni okom na me,
divotanče, mili raju!
Ako hoćeš da ti pjevam
onu tihu nojcu milu,
razvij tvoju gustu kosu –
mirisavu meku svilu!
Ako hoćeš da ti pjevam
miris divnog pramaljeća,
oj, razgrni njedra bijela –
da udišem miris cvijeća!
Il’ ako ćeš pjesmu moju
o izvoru slasti bujne,
hodi, hodi na grudi mi,
da ti ljubim usne rujne!