Bez tvojih pogleda rijeka sam
koju su napustile obale.
Vjetar me za ruku vodi,
tvoje ruke odsjekao je suton,
bijele ulice preda mnom bježe.
I prsti se klone moga čela
na kome se svijet zapalio.
Riječi su mi u travu zarasle,
tišina ti je raznijela glas,
stvari mi siva leđa okreću.
Po tami moga tijela
opaka svjetlost šestari.