Čovjek koga nikad nisi vidio
onaj je koji te održava,
onaj koji će možda doći jednog dana.
On nije napolju na ulicama
niti u zgradama
niti na stadionima
ili ako je tamo
mora da sam ga promašio.
On nije neki od naših predsjednika
guvernera ili glumaca.
Pitam se ima li ga negdje.
Hodam ulicama pored radnji
i bolnica, bioskopa i barova
i pitam se ima li ga tamo.
Tražim već skoro pola stoljeća
i nikako da ga vidim.
Živog čovjeka, istinski živog,
kad recimo spusti ruke
pošto je pripalio cigaretu
kao oči tigra koje zure nekud u vjetar.
Ali kad se ruke spuste
uvijek su to neke druge oči
vječito, druge.
I uskoro će biti prekasno za mene
i proživjeću život
s dragstorima, mačkama, čaršavima,
pljuvačkom, novinama, ženama, vratima i
drugim asortimanom,
ali nigdje živog čovjeka.