Poezija Rista Ratkovića, našeg nadrealističkog pjesnika, vas zove da je danas oživite i pokušate pronaći svoja, nova značenja u njoj.
“Bogojavljenski su hujala nebesa, ogromna,
Zvezdana, hladna.
Silazili ste na reku smrznutu,
Visoki, vitki, lepi.
Anđeli bivši znam:
Krotili ste mrak uvodama.
U moje srce-zvon zvonili ste
Krinom,
Da ne svisnem od života.
Ko vas to otera sa izvora
Oka moga…
Ne vidim vas.
Još samo u snežnom cveću prozorskom
Tražim krila i kolena vaša predivna.
Uzalud.”
Risto Ratković
