Jedan od najistaknutijih francuskih poeta, Žak Prever, na svoj mističan način, piše djelo “Jednog lijepog jutra“ koje će svako doživjeti na sebi svojstven način.

Jednog lijepog jutra
Nikog se nije bojao,
ničeg se nije plašio,
ali jednog jutra,
jednog lepog jutra
učini mu se da je video nešto,
al’ reče sebi: “Verovatno ništa.”
I imao je pravo
tako kako je on shvatio stvari
to i nije bilo ništa,
ali tog jutra,
tog istog jutra
učini mu se da je nekog čuo,
otvori vrata
i zatvori ih rekavši: “Niko.”
I imao je pravo
tako kako je on shvatao stvari
nije ni bilo nikog
ali ga odjednom uhvati strah
i razumede da je sam
ali ipak nije baš sasvim sam,
i tek tada vide:
Niko i Ništa stoje ispred njega