U svakoj kapi kiše,tebe ima sve više i više.
I ne prolaziš,ne nestaješ i ne prestaješ.
A ja te živim,onakvog kakvog te pamtim
I sve puteve tvog života ja u sebi pratim.
Živim te,svim srcem,ne dam ti da odeš u zaborav,što bi rekli,
I svakim korakom te živim koji bi ljudi nerijetko sjekli.
Često te i u snovima gledam,
Čuvam te u srcu ali iz srca te ne dam.
Te crne oči,i njih živim. One su za sve i krive.
Možda baš zbog tih crnih ociju moje oči nijesu žive.
Suza po suza,dan po dan,noć po noć…
I tako u nedogle,jer ,ti meni nećeš pružiti pomoć.
A ja te i dalje živim.U odrazu mog lika u ogledalu tvoj lik vidim
Samo što te kao drugu sliku izgradim
I tom slikom sve nedostatke u duši ja nadoknadim.
Jedno je bitno,živim te bolje nego što svoj život živim.
To je moj odabir,ja tu nikoga ne krivim.
I tako tumaram ovim gradom,u strancima prepoznajem nešto od tebe
Na duši param šavove i skrivam ono nešto što me duboko zagrebe.
Živim te u svakom svom dahu,treptaju.
U svim tvojim mirisima koji ne prestaju.
Živim te,ljubavlju ti krojim dane
Ne bi li takav dan ubrzo moga da osvane.
I ne žalim što sam i život poklonila tebi,i sve njegove boljke,čari i ljepote.
Ne žalim što te živim,ne žalim živote.
Da mogu,ponovo bih te živjela u istoj dozi ludila,
Sluteći ljepša jutra u kojima bih se budila.
Živim te,ne brini.Nijesam zaboravila onaj tvoj pogled
Taman kao noć,hladan kao led,
Ni tvoje ruke koje su moje grijale često
Ni ono naše,nama znano mjesto.
I zato kažem,u ime ljubavi i njene ljepote,
Ne žalim što te živim,ne žalim živote!