U očima duše urezan mi osta pogled jedan,
On zgrabio je dah, a ja baš tada prestadoh da dišem.
Njega pamte i moje matične ćelije.
Ja ćutim, a on priča,
Ko vatra gori, a na ljubav liči.
Molila sam te da pogledaš me,
A ti si lutao.
A ja ukopala sam te u mjestu,
Da i ulice na tebe mirišu.
A vrijeme je najveća memorija,
Zato ruke dajem mu,
Da na ljubav sjeća me!