Sjećam se dobro starog fajercaga…
I očevog pribora za duvan.
Vrijedio je i više od blaga!
Taj bezinac brižljivo je čuvan.
Nosio je škiju sitno rezanu.
U štrojenu kožnu duvankesu.
Nekad u kutiju drvenu,rezbarenu.
Dok fajercag zamijeni staru kresu.
Kad se ognjilom i trudom ždilo,
u naćvari krdža nosila.
Nekad se dobro duvanilo!
O,kakva su to vremena bila!
…Ali kad fajercag otac nabavi!
Od sreće sam znao i ja da bljesnem.
Dok on cigar u muštiklu stavi.
Upaljač mi doda da ja kresnem.
Dječija radost i sad je u duši.
Miris duvana i upaljač taj.
Dok otac se smješka i škiju puši.
I topli mi očinsnki da zagrljaj.
…Sjećam se još fajercaga toga.
Ni njega ni oca,odavno nije…
Ni očevog pribora duvanskoga.
Ni sitno rezane mirisne škije..