Hladna vatro koja izgaraš
svud oko mene, a dan ne stvaraš,
ne znaju kuće gde odoše ljudi,
nit pozna jutro one koje budi.
Al zna ih ponoć puna suncokreta,
biljni petao na krovu sveta,
koji ih samo zato budi,
što mrtvi znaju da budu budni,
da slede reku zvezde i ptice i nastave život kriomice…