U šuštavoj travi blizu raskršća sjedim nemirna srca i čekam onog kojemu noćas dadoh, bezazlena, preplašenu pticu svoje ljubavi.
U žarko crvenoj mahovini brijega već se zapliće jesen. Zatišje jezera raste iz polusjena.
Što ću učiniti ako ne dođe onaj kojemu dadoh svoje srce? (A ja mu dadoh srce kao pticu ne misleći ništa, začuđena.)
S tamnih polja dopire šapat noći. O, srce moje! Ne slušaj šum trava. U tugu će te odvesti. Pogledaj: voda je nestalna.
A ptice odlaze daleko preko brijega za hladnim suncem.
loading…