San pedeset i prvi

 

Držite tog konja za uzde od osmijeha

Držite tog zelenog bez krila

Na livadi okrutnoj

Sa grivom od zemlje do neba

Začepite zlatne nozdrve

Iz kojih sipa vatra zanosna Polomite ta kopita duboka

Pod kojima izviru potoci nesporazuma

Zaustavite tog konja

Od bijesnog mesa i laka oblaka

Jer uistinu

On je kobila obična

Ona u koju se premetnu djevojka

Ta možda od zla možda od zlata

Zaustavite tu djevojku

Pustite tu pticu

Zar niste znali da sam

U onim godinama

Kada se voli vatra i voda

Vatra sagorijeva

A voda nosi

 

Veslajte zato nemilice

Ovom odvratnom vodom

I gasite vatre

 

Zvijezdu po zvijezdu