Francesco Petrarca je prepoznat kao otac humanizma i renesanse, kao i pesnik laureat Rima i diplomata i ambasador u okolnim oblastima. Bio je međunarodno poznat pesnik, a njegovo delo je poznato i danas.
Što ćutim
Sto ćutim, sto je, ako ljubav nije,
Al ako je ljubav, Bože, što je ona?
Ako je dobra, zašto je zlu sklona,
Ako je zla, zbog čega slatka mi je?
Gorim li od sebe, čemu plač i tužba,
Kriv li sam tome, malo jauk vrijedi.
O živa smrti, slatkoćo u bijedi,
Ako vas neću, čemu ste mi družba?
Al ako vas hoću, zdvajat nemam prava
Suprotni me vjetri, kroz šum i bjesnoću,
Tjeraju u čamcu vrh bedana plava.
Slab razbor i grijesi razlog su mi stjesi,
Tako da ne znam sam stvarno šta hoću,
Te se znojim zimi, a cvokoćem ljeti.