U svijetu hladnom, korovom obgrljenom
Gdje dani su hladni, dugi ko godine,
sve crno je odavno, bespotrebno i prazno,
no ipak se desilo, da rodiš se.
Ti, koja si ista, kao moj opis svijeta,
zatvorena unutar bunara,
u koji bacam novčiće,
no ih vraćaš na površinu.
Zajebi svu suštinu,
nas dvoje nemamo istinu,
imamo samo izgovore pune laži,
ti izgovori su naši izlazi.
Besciljno trčanje u krug,
bez prolaznika usput,
ne postoji novi drug,
a kamoli šta drugo.
Nema osjećanja, u centru grada,
i niko ne zna gdje si sada.
Uostalom
Svi kažu “zauvijek”
Dok ne nađu nešto drugo.
Nešto bolje.