U danima kad se čitav svijet suočava sa pandemijom korona virusa mještani beranskih mjesnih zajednica tvrde da je ova pošast donijela dodatne probleme lokalnom stanovništvu, piše Dan.
Kažu da su mjesni centri potpuno opustjeli i da izrečene mjere ograničenja sprečavaju zajedničke akcije i okupljanja mještana.Naglašavaju da se u selima i dosad teško živjelom, a sa pojavom visusa korona život je postao još teži. Kažu da se prsto strah uvukao u svaku kuću i da su ljudi maltene počeli da bježe jedni od drugih što iz straha od zaraze što iz straha da ne budu procesuirani zbog kršenja mjera koje je izreklo Nacionalno koordinaciono tijelo za sprečavanje zaraznih bolesti.
“Ovdje je i bez korone bilo teško, a ne sada kad se čitavi svijet zabavio o jadu. I to malo ljudi što je ostalo da živi u Kaludri bježe jedni od drugih, plašeći se da ih ne uhapse zbog nepoštovanja izrečenih mjera. Jednostavno iz sela niko ne izlazi, niti se ko u selo vraća. Pojedinci samostalno čiste i obrađuju svoja imanja. U mjeri mogućeg, pripremaju i oranice za sjetvu, ali nema rođačkog i komšilačkog okupljanja, pa je jedan od mještana nedavno zapjevao „Što me nešto muka hvata, korona nam zatvorila vrata”, navodi predsjednik mjesne zajednice Kaludra Radovan Anđić.
On je upozorio da se u datim okolnostima teško dolaze do grada.
“Prema Kaludri godinama ne funkcioniše javni prevoz. Zato su mještani i u redovnim okolnostima bili prinuđeni da se sami snalaze kad je prevoz do grad u pitanju. No, do sada smo imali, barem, taksi prevoz, ali pojavom virusa korone i to nam je uskraćeno.Mnogi ovdje nemaju auta, pa im je preostalo da pješače i po petnaestak kilometara u jednom pravcu da bi se domogli Berana, ili da mole nekoga da im doturi ljekove i osnovne životne namirnice”, tvrdi Anđić.
Slična je situacija i u mjesnoj zajednici Šekular gdje je, kako tvrde mještani, prosto zagospodarila tišina i uopšte se ne razmišlja o projektima koje bi trebalo relizovati kako bi se život učinio što boljim.
“Da mi je neko nekad rekao da zbog nečega neću moći da odem kod komšija, ne bih vjerovao. Međutim, evo naišilo je ovo zlo, zbog čega smo se svi zatvorili u svoje atare. Radimo na imanjima u dozvoljenom vremenu koliko možemo, ali sve je to, zbog ove situacije nekako naporno. Strah se uvukao u narod. Svi se plaše kako će se ovo završiti, jer mnogi ne znaju kako dalje. Akcije od opšteg interesa su stopirane, pa niko i ne razmišlja o brojnim putevima u našim selima koje treba što prije osposobiti za neki normalniji saobraćaj”, ističe član Savjeta mjesne zajednice Šekular Vesko Davidović.
Da su zajedničke akcije usmjerene ka poboljšanju životnih uslova u beranskim selima zaista stopirane potvrđuje i predsjednik mjesne zajednice Zagorje Radovan Lutovac, navodeći da se iskreno nada da pojava korone neće još dugo trajati. Lutovac ističe da se svi iskreno nadaju da će se sve ovo brzo završiti, da će virus biti stavljen pod kontrolu i da će onda krenuti realizacija planiranih aktivnosti.
“Imamo brojne planove koji se tiču unapređivanja uslova života u Zagorju, jer mi smo prepoznati kao selo koje je zadnjih godina odradilo brojne zajedničke poslove. Međutim, zbog pojave korone ti su planovi, sad za sad, ostavljeni po strani, jer je u datim okolnostima nemoguće nastaviti realizaciju započetih akcija. Nijesmo navikli na ovakvu izolaciju, ali moramo da trpimo. Nadamo se da će ovo brzo proći i da ćemo ponovo zajedničkim snagama, u dogovoru sa lokalnom upravom, prijenuti na posao. Do tad radićemo na svojim imanjima uobičajne poslove za ovo doba godine”, naglašava Lutovac.
Mjere ograničenja su unijele uznemirenost i kod stanovnima u mjesnoj zajednici Bubanje, što i posvjedočava predsjednik mjesne zajednice Radonja Korać.
“Narod je prosto preplašen. Ljudima kad treba ono osnovno na brzine skoknu do grada i, zbog mjera ograničenja, odmah se vraćaju svojim kućama. Sve se nekako poremetilo. Nema one živosti u našim selima. Prosto zavladao je muk. Radi se ono što se zaista mora, dok se sve drugo odlaže za neko bolje sjutra”, zaključuje Korać.
Foto: Dan