Ljubo Čupić, istaknuti antifašista, revolucionar i narodni heroj koji je 1942. godine strijeljan, a čije je hrabro držanje i pobjedonosni osmjeh na gubilištu ovjekovječeno fotografijom koja je obišla svijet i koja je postala simbol otpora, dobio je bistu u parku na Trgu 9. decembar u Danilovgradu, gradu gdje je rođen. Odluku da bista krasi Danilovgrad donio je Organizacioni odbor u čijem su sastavu bili Zorica Kovačević, Božidar Budo Brajović, Momčilo Šaletić, Dragan Mitov Đurović, Miodrag Mijo Ćupić, Dragiša Lakićević i Alek Barović, a spomen obilježje je koštalo 4.500 eura. Građani nezadovoljni-navode da vajar Mitar Živković nije na vjerodostojan način prenio Ljubov besmrtni osmjeh i prkos iz očiju.
Vajar Mitar Živković je ranije za Pobjedu kazao da je u dogovoru sa predsjednicom Opštine Danilovgrad Zoricom Kovačević i njenim saradnicima zaključio da je najbolje ne odstupati od jedine prepoznatljive fotografije, već da bista bude pokušaj realističnog prikaza.
“Izazov mi je najvećim dijelom bio u tome što postoji samo jedna njegova fotografija. Tu umjetnik dolazi u iskušenje budući da radi trodimenzionalni oblik da koliko je moguće vjerno prikaže ono na šta su ljudi kroz tu poznatu fotografiju navikli – na karakterističan osmijeh. Jedan od izazova se tiče i njegovih godina jer materijal, kako glina tako i bronza, u principu dodaje godine”, kazao je tada Živković.
Živković je, inače, autor skulpture Crnogorsko oro, koji se nalazi na kružnom toku u Donjoj Gorici i spomenika Ivanu Crnojevića kod gimnazije u Podgorici, zatim Petra II Petrovića Njegoša u Buenos Ajresu, kao i više bisti narodnih heroja iz Drugog svjetskog rata…
Ljubo ne smije biti kamen spoticanja u Crnoj Gori, mi hoćemo da ubijemo umjetnika
Na pitanje CdM-a da li dijeli nezadovoljstvo građana, član organizacionog odbora i predsjednik UBNOR-a i antifašista Danilovgrada Božidar Budo Brajović ističe da je umjetnik slobodan da predstavi svoje djelo.
“Ljepota je u oku posmatrača. Umjetnik nije majstor da prekuje nešto kako je prekovao, a nije ni indigo da može da preslika kao što svako može da preslika. Umjetniku je data sloboda. Mi sada hoćemo da ubijemo umjetnika, koji je uradio ovo djelo srcem, vjerujte, i odričući se dijela novca, jer je vidio lik Ljuba Čupića ovako kako ga je vidio. To ne smijemo činiti. Ovdje samo ubijamo umjetnika, a Ljuba je nemoguće ubiti. Ovo nije zlonamjera bilo koga, ja je tako ne sagledavam, nego je to oko gledalaca, a ljepota je u oku gledalaca, a umjetnost je u peru umjetnika”, kazao je za CdM Brajović.
Poručuje da Ljubo ne smije biti kamen spoticanja u Crnoj Gori.
“Čarki nam je i previše. Dosta se tu spoticalo o Ljubu, kada je rađen spomenik u Nikšiću. Sa time treba prestati. Ovo je rađeno srcem, ljubavlju da taj osmjeh slobode prenesemo u Ljubov zavičaj, ne da ga otimamo od bilo koga. On je jednako crnogorski i svjetski. Ljubo Čupić je jednako i Danilovgrada odakle je, Nikšića gdje se školovao, ratovao, glavu izgubio i svijeta-Ljubova slika se nalazi u Ujedinjenim nacijama, Bijeloj kući. To je simbol slobode, planete, a ne samo Crne Gore. Ljuba Čupića nije moguće ubiti. Njega nijesu mogli ubiti ni rafali fašističke Njemačke. Ljuba Čupića ne možemo ubiti ni mi. Niko ne može ubiti osmjeh nad slobodom Crne Gore”, kazao je Brajović.
Alek Barović: Ruglo od biste
Međutim, drugi član odbora za njegovu izgradnju Alek Barović nezadovoljan je izgledom biste.
“Na jedinom sastanku kojem sam prisustvovao, čini mi se da je bio prvi u junu/julu 2021. kod predsjednice opštine, upoznali smo se sa umjetnikom, čiji mi se prethodni rad uz dužno poštovanje uopšte ne sviđa. Prva zamisao bila je da se uradi spomenik u prirodnoj visini, kao onaj u Nikšiću. Tom prilikom predložio sam da se od dijela parka napravi mini-kompleks – da se pored spomenika postave dvije klupe, staza, uredi taj dio (uklone kontejneri i obaljeno drvo koje godinama tako stoji), navedeni spomenik osvijetli i cjelokupna lokacija dobije izgled kao što je to Titov spomenik u Podgorici. Ovo bi svakako postalo jedno novo lice grada i njegov simbol”, naveo je Barović na Facebooku.
Nakon tog sastanka, dodaje, više nije imao informacija o procesu izbora idejnog rješenja, izradi i postavljanju.
“Moguće zbog mog neslaganja sa radom šefice danilovgradske opštine i sukobom sa nekim njenim prvim saradnicima koje otvoreno krivim za dovođenje nekad najcrnogorskijeg grada na stepen najčetničkijeg. Ne sve do noćas dok ne viđeh na šta liči to ruglo od biste. Pa i samom Ljubu se po faci vidi da samo što ne prozbori “a što učinjeste ovo od mene ljudi”. Tako je to kad bi da se radi a nema se para, pa se uradi samo da bi se uradilo. Klasična crnogorska priča. Pa tako umjesto simbola grada i ponosa, dali smo još jedan zicer onima koji baštine ideologiju Ljubovih dželata da nam se sprdaju sa glavom, doduše teško da mogu doseć nivo kojim smo se mi posprdali sa Ljubovom”, naveo je Barović.
Građani nezadovoljni
I građani su nezadovoljni.
“Ovo je užas! Izvinjavam se, ali zaista je ruglo. Umjetnik se mogao bez obzira na novac bar malo udostojiti da napravi to kako priliči heroju. Sram bilo umjetnik”, jedan je od komentara.
“Da li se smijati ili zaplakati? Ili oboje odjednom. E pa mislila sam da ne može gore od ovoga našeg Nikšićanina ali ipak može. Baš mi je žao što se ovakve stvari dopuštaju. Dok ne krenemo da mijenjamo svijest naroda prema kulturi i zakone koji se odnose na to -nigdje smo. Ostaćemo i dalje plemenska zemlja”, revoltirana je još jedna građanka.
“Ovo je bruka. Ovo pod hitno treba ukloniti. Ovo je sprdnja i za grad i Crnu Goru. Sve koji su učestvovali u ovome i dozvolili da ovo vide ljudi, neka je sramota”, nezadovoljan je još jedan građanin.
“Ovo nije trebao biti izraz umjetnički. Šta ima Ljuba da “izražavaju” umjetnički osim onog što je on bio. Njegov osmeh i vedri topli pogled pred dugom cijevi četnicke horde i tog njegovog stava slobode. Kaže neko maločas u komentaru “umjetnicki je izraz”, kakav izraz ovo je umjetnički promašaj”, ističe jedna građanka.
Osmijeh prkosa
Podsjećamo, korijeni Čedomira Ljuba Čupića (1913-1942) potiču iz opštine Danilovgrad, iz Zagarača. Odrastao je u radničkoj porodici, kao jedno od desetoro djece, koja je neko vrijeme živjela u Americi.
Nakon povratka Ljubo živi u Nikšiću, gdje je završio gimnaziju. Još kao gimnazijalac pripadao je skojevskoj organizaciji. Studirao je pravo u Beogradu i tada se uključio u napredni studentski pokret, da bi 1940. godine postao član Komunističke partije Jugoslavije.
Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe. Strijeljan je 1942. godine na Petrovoj Glavici, kod Nikšića. Za narodnog heroja proglašen je 1953. godine.
Na strijeljanju je osmijehom prkosio neprijateljskim cijevima. Njegova fotografija sa strijeljanja, koja je obišla cio svijet, simbol je vjere u beskraj slobode.
Postavljanje spomen-biste treba da vječno podsjeća na neponovljivi osmijeh slobode i činjenicu da nam sloboda nije darovana, već da je njena cijena plaćena najboljim sinovima i kćerima, među kojima je i Čedomir Ljubo Čupić.
Izvor: CdM