Badnji dan prethodi Božiću i jedan je od dana kada je najstrožije zabranjeno jesti mrsnu hranu.
Ovog pravila pridržavaju se čak i oni koji nikada ne poste, ali se uglavnom okreću strandardnim jelima – ribi, krompir salati i prebrancu.
Nekada se išlo po badnjak u šumu, gdje se biralo drvo hrasta ili cera i na badnje veče se on unosio u kuću. Kad se božićno drvo odložilo, domaćica je uzimala slamu i prostirala po podu.
Posle toga bi pobacala orahe po slami u sva četiri ugla sobe. Kada se unesu badnjak i slama, ukućani sjede za trpezu. Večera je posna, obično se priprema prebranac, sveža ili sušena riba i druga posna jela, kao i puno raznovrsnog voća.
Upkos promjenama i prilagođavanju tokom vremena, ostala su neka oblježja Božića i Badnje večeri koja mu prethodi i danas se ponavaljaju. Između ostalog jelovnik je ostao autetntičan i isti je iz godine u godinu.
Na Badnje veče priprema se neparan broj posnih jela. Obavezni su hleb, so, riba pržena na ulju, salata od kiselog kupusa, rezanci sa orasima, turšija, med, crno vino i prebranac.
Na sto se stavlja božićna svijeća i sito ili tepsija u koju domaćica stavlja četiri velike crvene jabuke, žito, novac, kukuruz, suve šljive i orahe. Sve to simbolično predstavlja želju za berićetom i dobrim životom u kući. Pored toga domaćica iznosi na trpezu pripremljena posna jela.
Banje veče se završavalo večerom, pesmom i veseljem.