Branka Bogavac (1937) – docentkinja na Sorboni, dobitnik nagrade 21. Juli i nosilac ordena “Viteza umjetnosti i književnosti” Ministarstva kulture Francuske, direktor kulturnog centra Srbije i Crne Gore u Parizu
Branka Bogavac je rođena je u Virpazaru. Dio života provela je u Boru – Petnjici gdje je po završetku školovanja radila kao učiteljica. Gimnaziju je završila u Beranama, gdje je provela takođe značajan period života, a romansku grupu jezika završila je na Filološkom fakultetu u Beogradu 1964. godine. Na Sorboni je završila slavistiku 1968. Potom je i magistrirala. Bila je docentkinja za srpskohrvatski jezik na Sorboni – Pariz VIII i dvadeset godina je radila kao profesorka u Jugoslovenskoj dopunskoj školi u Parizu. Bila je direktorka Kulturnog centra Srbije i Crne Gore u Parizu od septembra 2004. do jula 2006. godine.
Godine 2008. dobila je nagradu 21. jul. najveće opštinsko priznanje grada Berana, za cjelokupno stvaralaštvo. Dobitnik je i Ordena viteza umjetnosti i književnosti, nagradu koju dodjeljuje francusko Ministarstvo kulture i koja spada u četiri važna odlikovanja Francuske, dobila je 2013. godine.
Više od tri decenije objavljivala je tekstove i intervjue u beranskoj Slobodi, Politici, Borbi, Pobjedi, Oslobođenju, Danas-u, NIN-u, Oku, Odjeku, Književnoj reviji, Književnoj reči, Književnim novinama, Ilustrovanoj politici, Profilu, Bazaru, Kucnom magazinu, Nadi, Intervjuu, Stvaranju, Sceni, Dami, Mlad Borec i podgoričkoj Komuni. Prevode je objavljivala u Sineastu, Sceni, Poljima, Praktičnoj ženi, Pozorištu. Prevela je pjesme Alena Boskea i Žana – Kloda Renara i Mari – Kler Bankar.
Objavila je sljedeće knjige razgovora: Razgovori u Parizu I (Svjetlost, Sarajevo, 1990.), Razgovori u Parizu II (Unireks, Podgorica, 1997.), Razgovori sa Dadom (Oktoih, Podgorica 2001.), Razgovori u Parizu III (Pešić i sinovi, Beograd, 2002.), Slikarstvo kao neracionalna sreća (Pešić i sinovi, Beograd, 2004.), Pariski razgovori IV(Narodna knjiga, Beograd, 2004.), Crna Gora u Parizu: Razgovori i susreti sa umjetnicima (Pobjeda, Podgorica, 2007.), Razgovori u Parizu V (Kulturni Centar, Bar, 2008.), Razgovori sa Dadom, drugo izdanje (Narodni muzej Crne Gore, Cetinje, 2013.), Od beznađa do nade – Razgovori u Parizu VI (Kulturni centar, Bar, 2015.) i Deset Nobelovaca (Narodna knjiga, Podgorica, 2018.)[1]
Likovni umjetnici koji su sagovornici Branke Bogavac su istaknuta imena prvo jugoslovenske savremene umjetnosti, kao Veličković, Mihajlović, Omčikus, Zoran Mušič… a zatim i crnogorske umjetničke scene: Dado, Filo, Vojo Stanić, Dimitrije, Uroš Tošković, Pavle Pejović, Anka Burić, Dragan Karadžić, Rajko Todorović -Todor, Zlatko Glamočak, Ratko Odalović, Draško Dragaš, Srđan Vukčević, Jarmila Vešović, Drago Dedić…
Među njenim sagovornicima nalaze se i slavna svjetska imena književne scene: Klod Simon, Česlav Miloš, Nadin Gordimer, Eli Vize, Orhana Pamuk, Vargas Ljosa, Mihail Gorbačov (svi dobitnici Nobelove nagrade), Milan Kundera, Horhe Luis Borhes, Umberto Eko, Emil Sioran, Eugen Jonesko, Margerit Diras, Jurij Ljubimov, Amos Oz, Adonis, Ariana Mnuškin, Alen Boske, Žan Luj Baro, Rober Hosen, Danijel Miteran.
Orden viteza umjetnosti i književnosti
2013. godine, Ministarstvo kulture Francuske dodijelilo je Branki Bogavac visoko prizananje Orden viteza umjetnosti i književnosti, jedno od četiri važna odlikovanja Francuske.