Dušan Vujošević je rođen je 12. aprila 1912. godine u Beranama. Osnovnu školu i šest razreda gimnazije završio je u rodnom mjestu. Zbog pristupanja revolucionarnom omladinskom pokretu, izbačen je iz gimnazije, pa je školovanje nastavio u Vrbasu i Podgorici. Posle završetka gimnazije vratio se u rodno mjesto, gde je radio u porodičnoj trgovačkoj radnji.
Iako tada nije bio član Komunističke partije Jugoslavije, družio se s mnogim komunistima i pomagao im u ilegalnom partijskom radu – skrivao je zabranjene knjige i partijski materijal u svojoj radnji i dr. Kao učesnik demonstracija 1935. godine u Beranama, uhapšen je i nekoliko dana je proveo u zatvoru.
Odmah po izbijanju Trinaestojulskog ustanka, 1941. godine, priključio se Narodnooslobodilačkom pokretu i ubrzo postao jedan od najuticajnijih ličnosti tog pokreta u Beranama i okolini. Najprije je bio običan borac – nišandžija na teškom mitraljezu. A za hrabrost pokazanu u borbi protiv Italijana i balista, u Potkomolju, još na samom početku ustanka pohvaljen je od Glavnog štaba NOP odreda Crne Gore, Boke i Sandžaka. Krajem 1941. godine stupio je u Crnogorsko-sandžački NOP odred i s njim učestvovao u napadu na Pljevlja, 1. decembra 1941. godine.
Prilikom formiranja Prve proleterske udarne brigade postao je vođa odjeljenja teškog mitraljeza u Prvom lovćenskom bataljonu. Učestvovao je u mnogim borbama brigade, a posebno se istakao u borbama s četnicima na Sinjajevini i Durmitoru, borbama oko Konjica, Jajca, na Ivan-sedlu, Glavatičevu, Neretvi, Sutjesci, i u borbama protiv Francetićeve„Crne legije“ na padinama Cincara u okolini Livna. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije primila ga je partijska ćelija Treće čete Prvog batljaona Prve proleterske brigade.
U toku presudnih momenata bitke na Sutjesci, povjeren mu je veoma važan obaveštajni zadatak – morao je da se probije kroz neprijateljske redove i izbije u selo Obalj i ispita jačinu neprijateljskih snaga u rejonu Kalinovika. Iako su se na putu za Obalj nalazile mnoge njemačke jedinice, a u selu četnici, Dušan je uspieo da preko starih poznanika (iz vremena kada se njegov bataljon boravio u selu početkom 1942) neopaženo uđe u selo i ispita teren. Posle tri dana vratio se neopženo preko Zelengore i Sutjeske i Štab Prve proleterske brigade obavjestio o rasporedu neprijateljskih snaga.
Kada je Prva proleterska udarna brigada, u leto 1943. godine, posle oslobođenja Vlasenice, Han Pijeska, Srebrenice i Zvornika, krenula u centralnu Bosnu, Dušan je ostao na terenu između Zvornika i Tuzle sa specijalnim obavještajnim zadatkom – da ispita jačinu četničkih jedinica na ovom terenu. Izvršavajući zadatak, prešao je Drinu i priključio se četničkom štabu, i sa njim se kretao sve dok ga u selu Bijelo Brdo u okolini Višegrada, septembra 1943. godine, nije prepoznao jedan četnički doušnik i prijavio. Četnici su ga odmah potom zatvorili i počeli da ispituju. Pošto nije hteo da odgovara na pitanja, posle nekoliko dana mučenja je zaklan.
Odlukom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 20. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.
Izvor Vikipedija