„Sama u avionu, a dolje pod krilima promiču polja i rijeke, krovovi kuća i šljivici… Osjećala sam se srećnom i slobodnom kao ptica. I zapjevala sam tiho…“ – ovako je Olga Šoškić Milović mnogo kasnije opisala svoj prvi uzlet jedrilicom sa beranskog aerodroma sredinom pedesetih godina prošlog vijeka. Imala je tada dvadesetak godina i bila je jedina djevojka u prvoj generaciji pilota jedriličara beranskog Aero kluba.
Rođena u Zrenjaninu 1935. godine, Olga je djetinjstvo i mladost provela u Beranama, zavičaju svoga oca, gdje je kao članica beranskog Aero kluba započela više od trideset godina dugu jedriličarsku i pilotsku karijeru. Iz Berana, otišla je u Vršac i tamo završila školu za nastavnika letenja, potom stigla u Zagreb gdje je nastavila da se bavi sportskim letenjem i postala članica državne ženske jedriličarske reprezentacije, a zatim i u Mostar gdje je obučila letenju dvadeset dvije generacije pitomaca mostarske Vazduhoplovne vojne gimnazije.
A onda se, nakon četrnaest godina, ponovo vratila tamo odakle je sve krenulo. Došla je u Berane da bi obnovila rad tada već ugašenog beranskog Aero kluba i uspjela u tome: rukovodila je klubom sve do penzionisanja 1988. Ali, željela je da izvede još jednu generaciju jedriličara i to je bila odluka koja ju je koštala života. Poginula je na beranskom aerodromu 28. maja 1989. pokušavajući da spasi život mladog jedriličara i omogući mu bezbjedno sletanje.
Biografi Olge Šoškić Milović bilježe da se vinula ka nebu dvadeset hiljada puta sa dvadeset tri tipa jedrilica i dvanaest različitih aviona; da je u vazduhu provela više od tri i po hiljade sati; da je svoje prve letove sa njom napravilo dvesta šezdeset pilota vojnog i više od dvije stotine pilota civilnog vazduhoplovstva u zemljama na jugoslovenskom prostoru; da je početkom sedamdesetih osvojila državne rekorde u više vazduhoplovnih disciplina. Zapamćeni su i njeni humanitarni podvizi, letenje po teškim uslovima da bi se prebacili bolesnici, dostavila hrana i ljekovi ugroženima. Za svoju hrabrost i posvećenost zajednici dobila je brojna društvena priznanja.
Vrijeme nakon Drugog svjetskog rata dalo je priliku odvažnim ženama da krenu novim, „muškim“ putevima, uključujući i one koji su vodili ka nebu, a Olga Šoškić Milović bila je jedna od prvih mladih Jugoslovenki koje su se osmjelile da krenut im putem.
Izvor: tekst Gojka Kneževića „Vasojevka nebom gospodarila“, Pobjeda, 24. maj 2009.) , Muzej žena