Radovan Stojanović je rođen u Ivangradu, danas Berane, 18. 11. 1965. godine, od oca Dmitra i majke Ljubice (rođene Joksimović). U Ivangradu je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Nosilac je diplome “Luča I” i velikog broja nagrada na takmičenjima “Nauka mladima” i “Tehničko stvaralaštvo mladih”.
Godine 1984. upisuje Elektrotehnicki fakultet (ETF) Univerziteta Crne Gore i polazi na odsluženje vojnog roka. Diplomirao je 1990. godine i zasnovao radni odnos na Katedri za elektroniku i električna mjerenja, kao saradnik, a potom kao asistent pripravnik. Na istom fakultetu je magistrirao 1995. godine i biran u zvanje asistenta.
Godine 1997. dobija stipendiju Grčke vlade (IKY) i upisuje doktorske studije na Univerzitetu u Patrasu (University of Patras, Πανεπιστ?μιο Πατρ?ν), gdje doktorira, 2001. godine, sa temom “Development of machine vision methods for industrial inspection with emphasis in the automated wood inspection” pod mentorstvom Prof. Georgiosa Papadopoulosa. Od 2001. do 2003. godine radi kao stariji istraživač na Institutu za industrijske sisteme (Industrial System Institute – ISI, Patras, Grcka), gdje učestvuje u više istraživačkih i industrijskih projekata kao lider Grupe za mašinsku viziju (Machine Vision Group).
U zvanje docenta na Univerzitetu Crne Gore izabran je 2002. godine, vanrednog profesora 2008. i redovnog profesora 2013. godine
U sklopu kraćih i dužih studijskih boravaka po različitim osnovama boravio je na više inostranih univerziteteta, instituta ili specijalizovanih kompanija, uključujući: University of Liverpool, Wroclaw Politechnic University, National Technical University of Athens, La Sapienza – Roma, University of L’Aquila, University of West Bohemia, Universitat Graz, University of Maribor, Eindhoven Technical University, Slovak Technical University, TianJin University – Kina, Graphitech – Trento, EMESCO – TelAviv, Tampere Technological University, University Pierre and Marie Curie, Paris, EU Joint Research Centre-Ispra, Univerzitet u Beogradu, Univerzitet u Novom Sadu, Univerzitet u Kragujevcu, Univerzitet u Banja Luci itd.
Rukovodio je sa 4 Tempus projekta, 2 NATO projekta, 1 FP6 i 1 FP7 projektom, 4 Bilateralna projekta, 5 Nacionalnih projekta i 1 WUS projektom, dok je u svojstvu saradnika učestvovao u velikom broju istih. Nominovan je za eksperta Evropske Komisije u programima EACEA (Education, Audiovisual and Culture Executive Agency) i EURAMET (European Association of Metrology Institutes) kao i Makedonskog fonda za inovacije (Fund for Innovations and Technology Development). Clan je Think Tank tima Ministarstva nauke Crne Gore, Odbora za prirodne i tehničke nauke CANU, Clan Borda direktora EUROMICRO, Član Senata Univerziteta Crne Gore, Clan odbora za doktorske studije Univerziteta Crne Gore i Nacionalni predstavnik za program H2020-oblast ICT . Kao projektant i razvojni inženjer saradjivao je sa velikim brojem domaćih i stranih kompanija i bio angažovan na rešavanju velikog broja inžinjerskih problema, stručnih revizija i razvijanju novih proizvoda.
Osnovao je Centar i Laboratoriju za primijenjenu elektroniku na ETFu, Centar za Biomedicinski inženjering (BioEMIS) u Beranama i Laboratoriju za medicinsku elektroniku na ETFu. Osmislio je veliki broj novih kurseva na ETFu kao i dva nastavna specijalisticka i magistarska modula. Jedan je od utemeljivača GEPSUS (NATO) Centra na Univerzitetu Crne Gore i Ministarstvu odbrane. Jedan je od osnivača Foruma univerzitetskih profesora i istraživaca (FUPI) i njegov dugogodišnji direktor. Predsjednik je i utemeljivač Crnogorske asocijacije za nove tehnologije (MANT).
Od njenog osnivanja predsjedavajući je MECO konferencije, prve crnogorske konferencije koja je ušla u prestižni IEEE kalendar. Član je više međunarodnih profesionalnih udruženja, uređivačkih odbora međunarodnih časopisa kao i velikog broja naučnih i programskih komiteta međunarodnih konferencija, kongresa i seminara. Bio je predavač po pozivu na nekolio stranih univerzitata i instituta i presjedavajući stručnih sesija na velikom broju međunarodnih i domaćih naučnih skupova. Bio je mentor na nekoliko desetina magistarskih radova i preko 150 specijalistickih (dipl. ing.) teza.
Kao autor ili koautor objavio je preko 180 naučnih i stručnih radova na međunarodnom i domaćem nivou. Prema bazi SCOPUS citiran je više od 190 puta (bez autocitata), a prema Google Scholaru više od 500 puta. Autor je nekoliko univerzitatskih udžbenika, praktikuma i skripti.
Kao pobornik demokratije i akademskih sloboda, takođe, je bio aktivan od studentskih dana. U slobodnom vremenu bavi se sportskim aktivnostima i zdravim stilovima života kao. Otac je dva sina, Ivana i Matije. Govori engleski i grčki, a služi se ruskim jezikom.
Izvor: Univerzitet Crne Gore
