Ranije se Sveti apostol Andrej svetkovao i kao narodni praznik, jer je za vrijeme Karađorđa na taj dan Beograd oslobođen od Turaka.
Andrijevdan je slava koja se obilježava 13. decembra po novom, a 30. novembra po starom kalendaru. Slavi je Srpska pravoslavna crkva i svi pravoslavni vjernici, a poznata je i po tome što je proslavlja porodica Karađorđević.
Sveti Andrej, prvi Hristov apostol (prvozvani) je i apstol Carigrada i Rusije, a bio je i patron Ruskog carstva i doma Romanovih. Prema predanju, sveti Andrej je bio stariji brat apostola Petra i učenik svetog Jovana Krstitelja, a Jevanđelje je propovijedao u Vizantiji i Trakiji, u dunavskim zemljama, a potom u Rusiji i oko Crnog mora, u Epiru, Grčkoj i Peloponezu, gdje je stradao.
Iako razapet, sa krsta se obraćao okupljenom narodu, propovijedao hrišćanstvo i molio se Bogu sve do smrti.
Sveti Andrej se smatra zaštitnikom velikih životinja. Sa njima razgovara, a one su mu pokorne. Nekada su Romi mečkari slavili Andrijevdan, vjerujući da ovaj svetac kroti medvjede kao pse, a da svijetom putuje jašući na ovoj zvijeri.
Uoči Andrejevog dana, kuva se kukuruz za medvjede ili poseban kolač – mečkina pobojnica, kojim se vezivala čeljust medvjedu, da ne kolje stoku. U istočnoj Srbiji dan Svetog Andreje naziva se – Mečkin dan.
Po planinskim selima pravili su “mečkin kolač” – mečkina pobojnica, koji djeca rano odnesu na “mečkina mjesta”, da medvjedi ne kolju stoku. Vjeruje se da na taj dan medvjedi ne čine štetu i ne diraju ljude, zato tada ne valja ići u lov na njih.
Za ovaj dan su vezane i mnoge zabrane: ne štavi se koža niti se bilo šta sa njom radi, a ne radi se ništa sa odjećom da ga mečke ne bi pocijepale. Vodeničari skupljaju priloge u brašnu, od koga prave “hljeb za mečku”, za koji tvrde da ostaje svjež godinu dana.