Danas mladi vršnjačko nasilje zahvaljujući sve većoj edukaciji mnogo lakše prepoznaju ali veliki broj njih i dalje ne zna adekvatno da se nosi sa ovim problemom, niti da reaguje na pravi način.
Na ovu temu razgovarali smo sa mladima u Beranama koji najčešće kao problem prije svega vide kućno nevaspitanje.
“Smatram da je vršnjačko nasilje nešto što prati odrastanje svake osobe i da je to nešto sa čim se svako mora susresti. Sve više agresivnosti kod mladih ljudi, kao i njihovo devijantno ponašanje ukazuju da vršnjačko nasilje još uvijek nije suzbijeno. Uzrok istog može se protumačiti kao posljedica lošeg postupanja roditelja sa djecom”, rekla je za portal Mladi Berana Jovana, učenica trećeg razreda srednje škole.
Mladi u Beranama smatraju da agresivno i nekontrolisano ponašanje mladih rezultat lošeg vaspitavanja roditelja, kao i pogrešnih metoda prilikom odgoja djece.
“Smatram da vršnjačko nasilje ne može u potpunosti nestati, ali ono što ga može na neki način smanjiti jesu radionice koje će podizati svijest o važnosti vršnjačkog nasilja kao i posljedicama koje ono vuče za sobom” rekla je Milica za naš portal.
Mladi problem vršnjačkog nasilja detektuju kao veliki problem.
“Smatram da je vršnjačko nasilje veliki problem, uopšte, kako kod nas tako i u drugim sredinama. Vršnjačko nasilje je lako prepoznati, odnosno čuti da se nad nekim vrši, jer nasilnici se osjećaju većima ako se sazna za njih. Što više žrtvi to veća popularnost”, smatra Dubravka, učenica devetog razreda osnovne škole.
Ipak mladi smatraju da je ovaj problem rješiv.
“Smatram da je ovaj problem rješiv, samo mu treba posvetiti dovoljno pažnje”, istakao je Milan.
Važnu ulogu u procesu edukacije imaju i roditelji ali i institucije.
“Moja majka je sa mnom dosta razgovarala o ovom problemu. Naučila me da razaznam šta je ono i da ne treba da ćutim i stidim se već ispričam šta se dešava i potražim pomoć”, rekao je za naš portal trinaestogodišnji Janko.
Vršnjačko nasilje jeste problem u Crnoj Gori ali načini za suzbijanje postoje samo je neophodna dobra koordinacija institucija, obrazovnog kadra u vaspitnim ustanovama ali i samog društva koje ne treba da zatvara oči na ovaj problem već jasno ukaže na njega kao negativnu pojavu.