Veliki ugodnik Božji, Prepodobni Joanikije Veliki, svečano i molitveno je proslavljen i ove godine, u katedralnom manastiru Eparhije Budimljansko – nikšićke, Đurđevim Stupovima u 22. nedjelju po Duhovima, 17. novembra 2019, prenosi Eparhija Budimljansko – nikšićka.
Upravo ovog podvižnika i molitvenika, koga je Gospod obdario darom čudotvorstva i koji je imao izuzetno veliko smirenje i krotost, kao svog nebeskog zaštitnika proslavlja duhovni otac Bogom spasavane svetosavske Eparhije budimljansko-nikšićke – Episkop Joanikije.
Tim povodom, u manastiru Đurđevi Stupovi služena je Sveta Arhijerejska Liturgija, kojom je načalstvovao Preosvećeni Episkop Joanikije uz sasluženje 13 sveštenoslužitelja i jednog đakona i molitveno učešće brojnog vjernog naroda.
Besjedeći o Prepodobnom Joanikiju Velikom, Vladika budimljansko-nikšićki je kazao da on nije slučajno dobio epitet Veliki, jer je bio veliki duhom.
„Živio je na Olimpijskoj gori, to je onaj Olim u Maloj Aziji, odakle je došao i Sveti Metodije, Sveti Kirilo sa tih gora. Ta gora je bila sveta i prije Svete Gore Atonske, a, tek, kasnije je Sveta Gora Atonska zasijala sa velikim Božjim ugodnicima. Jedan od njih je Sveti Joanikije, moguće da ga je negdje sreo i Sveti Metodije, slovenski prosvetitelj. Uglavnom, on je za života postigao takve vrline da je postao Čudotvorac i Svetitelj“.
„Imao je taj poseban dar da oni koji su dostojni su ga vidjeli, a oni koji nijesu dostojni da ga vide, nijesu ga mogli vidjeti. Bio je čovjek, koji je, ovdje na zemlji, već, smjestio Boga živog u svoje srce, postao zemaljski anđeo i nebeski čovjek, kako pjevamo u stihirama. Veliki Čudotvorac, veliki Božji ugodnik, veliko svjetilo Crkve Božje; on je bio prosti monah, nije bio sveštenoslužitelj, ali je toliko bio pun Duha Svetog i Božje istine da su se mnogi poučavali od njega i mnoge je uputio na put spasenja“, kazao je NJegovo Preosveštenstvo.
Sabranima se obratio i protojerej-stavrofor Milun Femić, sveštenik u penziji, čestitajući svima praznik, a imendan Vladici Joanikiju. Otac Milun je nedavno proslavio pedeset godina svešteničke službe, koju je započeo u rodnim Beranama, u manastiru Đurđevi Stupovi.
„Bog je tako htio da nam, baš, ovdje, dovede našeg divnog Vladiku koji, zaista, svijetli svojim primjerima. Upoznao sam Vladiku Joanikija davno, dok je bio student Bogoslovskog fakulteta SPC u Beogradu, a oni su došli da posjete ovaj Manastir, čiji sam bio starješina. Vladika je, već, tada, djelovao svojim ponašanjem da na njega možemo svi da se ugledamo. Razlikovao se od drugih studenata. Sjećam se, imao je o ramenu neku torbicu, čini mi se tkanu, kakvu nose monasi na Svetoj Gori i ja sam mu tada rekao: Koliko mogu da vidim, Vi ćete biti monah, a može Bog dati da budete i Vladika. On me upita kako znam, rekoh: Nešto mi kazuje“, podijelio je prota Milun sjećanje na susret sa Preosvećenim Episkopom Joanikijem, tadašnjim studentom.
Zahvalio je Bogu što je vjerni narod u Crnoj Gori dobio Vladiku, kojem je, smatra sveštenik Femić, data jedna od najsiromašnijih Eparhija kod nas.
„Međutim, on je svojim trudom, uz pomoć Božju, a i uz pomoć sveštenstva, koje je on rukopolagao, nije imao u tolikom broju ni sveštenika, ni monaha, ni monahinja, koliko to ima danas, uspio je njegovim trudom, uz pomoć Božju, davde do Šćepan Polja, od Plava, Gusinja i Rožaja do granice prema Bosni, da obnovi jednu tako lijepu Eparhiju i ne samo što je obnovio, nego u toj njegovoj Eparhiji, koliko sam primjetio, vlada lijepa duhovna harmonija“, kazao je otac Milun.
Istakavaši da na ovom prostoru nikad nije bilo lako, protojerej-stavrofor Milun Femić je podsjetio na ličnost igumana Mojsija (Zečevića), koji je stolovao u manastiru Đurđevi Stupovi i bio duhovni i svetovni vladar Vasojevića krajem 18. i početkom 19. vijeka. Rijetki su bili periodi mira za ovu svetinju, a, kako su mu pričali sveštenici, Italijani su `41./`42 godine opkolili Manastir sa mitraljezima, te isprevrtali ploče ispred ktitorskog groba i u priprati, tražeći magacin sa oružjem.
Naveo je da je bio razočaran stanjem koje zatekao kada je došao na dužnost, u decembru 1971. godine. Ispred dvorišta i po manastirskom imanju su napasana goveda, velika „navalica“, kazao je o. Milun, bila je na manastirske livade, voće, šumu. Iako se dogovorio sa Mitropolitom Danilom da na ovoj dužnosti ostane godinu-dvije, dok ne dođe neki monah, ovdje je proveo kao paroh 21 godinu.
„Ja sam tada bio sam, a sada je ovdje, hvala Bogu, dosta bratije. Oni su, već, do sada, učinili, zaista, mnogo ovdje da čovjek ne može da zamisli da će sve ovako lijepo da izgleda. Želim da naš Vladika poživi, ako Bog da dugo, da ga Gospod blagoslovi da ima snagu koju je do sad imao, fizičku i duhovnu, da sve teškoće i obaveze podnese i izdrži. Neka je srećan imendan dragi Vladiko“, poručio je prota Milun Femić.
Proslavljanje imendana Episkopa Joanikija nastavljeno je lomljenjem slavskog kolača i svečanom trpezom za saradnike i goste, upriličenoj u manastirskoj gostoprimnici.
Foto: Eparhija Budimljansko – nikšićka