Prvi maj je praznik koji se slavi širom svijeta. U mnogim zemljama, Prvi maj se poistovjećuje sa Praznikom rada, koji je proistekao iz tradicije radničkog pokreta. Međutim, slavljenje prvog maja ima korijene u drevnim paganskim praznicima prirode čije je poštovanje preživjelo do današnjih dana .
Prvomajski uranak je narodni običaj i svetkovina koja se sastoji u tome da se prvog maja porani u prirodu ili čak da se noć uoči prvog maja provede u prirodi pored logorske vatre. Najčešće se tokom uranka sprema neko jelo u kotliću ili na roštilju. U Severnoj i Centralnoj Evropi, noć uoči prvog maja se naziva Valpurgina noć (po svetoj Valpurgi). To je proslava plodnosti, prilikom koje se pjeva i pije do dugo u noć i pale se vatre. Praznik rada se slavi prvog maja kao međunarodni praznik radničkog pokreta. Porijeklo ovog praznika vodi do prvog maja 1886. kada su stotine hiljada američkih radnika izašli na ulice Čikaga da bi zahtijevali opšte prihvatanje osmočasovnog radnog dana . Nasilja nije bilo u subotu i nedelju prvog i drugog maja. Ali u ponedjeljak, trećeg maja tuča u kojoj su učestvovale stotine izbila je u Mek Kormik Riperu (Mc Cormick Reaper) između radnika članova sindikata, koji su spriječeni da dođu na posao i onih koji nisu pripadali sindikatu koje je Mek Kormik zaposlio umjesto njih. Mnogobrojna i dobro naoružana policija brzo se palicama i vatrenim oružjem umiješala kako bi povratila red. Ubili su četiri člana sindikata, a povrijeđenih je bilo mnogo. Pobješnjeli zbog zločina policije, grupa anarhista, predvođena Avgustom Spajsom i Albertom Parsonsom pozvala je radnike da se i sami naoružaju i u utorak uveče (četvrti maj) učestvuju u masovnim demonstracijama na Trgu Hejmarket (Haymarket). Izgledalo je da su demonstracije sa samo 3.000 bile potpuni promašaj. Ali pred kraj osoba čiji identitet nikad nije utvrđen (veruje se da je u pitanju policijski agent, provokator) bacila je bombu koja je ubila sedam i ranila 67 policajaca . Gradske i državne vlasti pohapsile su osam anarhista, optužile ih za ubistvo i osudile na smrt. 11. novembra 1887. četvorica, uključujući Parsonsa i Spajsa, su pogubljeni . Svi pogubljeni zagovarali su oružanu borbu i nasilje kao revolucionarne metode, ali njihovi tužioci nisu našli nikakve dokaze da je iko od njih stvarno bacio bombu. 250.000 ljudi postrojilo se duž ulica Čikaga dok je Parsonova pogrebna povorka prolazila gradom, kako bi izrazili svoju posramljenost ovim velikim sudskim promašajem i svoju solidarnost sa nepravedno pogubljenim radnicima . Na Prvom kongresu 2. Internacionale održanom 1889. odlučeno je: “Prvi maj je zajednički praznik svih zemalja, na kojima radnička klasa treba da manifestuje jedinstvo svojih zahtjeva i svoju klasnu solidarnost” .
Od tada se svake godine obilježava tragični Hejmarketovski događaj kao dan međunarodne radničke solidarnosti u vidu demonstracija. Do današnjeg dana, kako u našoj zemlji, tako i u cijelom svijetu, taj dan se obilježava u spomen mučenicima sa trga Hejmarket .