Početak školske godine sigurno je polaznicima prvog razreda osnovne škole bio pun raznih emocija jer se upoznavaju sa novom sredinom, drugarima, učiteljicama. Odvajanje od roditelja, nošenje torbe, sjedjenje u klupi i drugo propraćen je bujicom emocija. Neki plaču, neki se smiju, drugi osjećaju strah…
Djeca koja su boravila u vrtiću, sigurno će lakše podnijeti prelazak iz vrtića u osnovnu školu i navići se na novo okruženje.
Sa uzrastom se povećavaju i sposobnosti djeteta da osnovne uslove svoje sigurnosti koje je isprva tako dobro ostvarivalo neposrednim dodirom sa majkom ostvari koristeći znakove i zamjene. To dovodi do smanjenja posledica odvajanja, šireći sopstvenu zonu sigurnosti i izrađuje povjerenje prema prostoru u kojem boravi i vremenu koje odvaja. Istovremeno se odvija i osjetljivost djeteta na novu sredinu koja ga odvaja od voljenih. Svako odvajane od porodice može da bude novo otkriće i može biti propraćeno srećom jer upoznaje neke nove ljude, stiče nova životna iskustva.
Adaptacija djece je individualna, jer svi reagujemo drugačije na nove momente koji se dešavaju u životu. Bitno je ne opterećivati dijete nekim vannastavnim aktivnostima kao ni usađivati mu ono što mi volimo već mu dozvoliti širinu da samo ispolji šta je to što ono najviše voli, koja su to interesovanja i osluškivati njegove potencijale. Usmjeravajte dijete da svoje zadatke obavlja samostalno. Od početka usmjerite da stvori radne navike i nemojte raditi umjesto njega domaće zadatke.
Atmosfera koja vlada u školi je isunjena ljubavlju, pažnjom, poštovanjem, osmjesima. Pripremite se na nova druženja, sklapanje prijateljstava, poštovanje različitosti, uvažavanje drugih i sticanje osnovnih pravila.
Nemojte dijete plašiti školom, niti mu govoriti : „Vidjećeš kad pođeš u školu!“
jer će stvoriti samo odbojnost kod djeteta i strah da se prepusti novim iskustvima.