Psiholozi su postali značajne spone u razvoju sporta i cijenjeni eksperti u čije se kompetencije i potencijale itekako vjeruje, kazao je sportski psiholog Nikola Mijušković.
On je u intervjuu agenciji MINA kazao da savremeni sport karakteriše sve veći upliv profesionalizma i nauke u sam takmičarski proces.
“Sve se više odstupa od tradicionalnog stava da je potrebno samo razvijati tijelo i da je to dovoljno kako bi se ostvarili zapaženi rezultati. Snaga konkurencije dovela je do toga da se traže načini kako se izboriti sa sobom i drugima, a jedno od prvih rješenja je upravo sportska psihologija. Što se tiče Crne Gore, bez obzira na mentalitetske specifičnosti, upliv psihologije je itekako potreban. Neophodno je uticati na radnu etiku naših sportista, motivisati ih i rasterećivati od različitih strahova i barijera”, rekao je Mijušković.
On smatra da psiholog svoju primjenu nalazi u svim fazama sportskog procesa.
“Vjerujem da je upliv psihologije najdragocjeniji u mlađim kategorijama, dok se gradi ispravna sportska kultura i rezoni koje će pratiti takve sportiste tokom njihove cijele karijere”, kazao je Mijušković.
On je, komentarišući razliku između motivacije i inspiracije, istakao da je inspiracija nešto što je više vezano za trenutak, dok je motivacija trajniji proces i kao takva, otpornija je na spoljašnje faktore.
Mijušković je podsjetio da prilike koje su postojale u prošlosti nijesu dovoljno duboko sagledavale sport i da se vjerovalo da je glavni trener ujedno i taktičko-tehnički stručnjak, kondicioni trener, a i psiholog ili motivator.
“Sada već, klubovi ne mogu priuštiti sebi takav luksuz, već se traži specifičan upliv svake struke ponaosob, što znači potpunu fokusiranost različitih profesija na svoj dio posla. Ono što bih takođe želio napomenuti, jeste da je jedna vrsta mita da svaki ozbiljan klub ima svog psihologa. Veliki broj njih zaista ima, ali postoji i značajan broj onih koji oskudijevaju u toj potrebi”, rekao je Mijušković.
On je naglasio da je na cijelom Balkanu izuzetno mali broj klubova koji u svojim redovima imaju sportskog psihologa. Kazao je da bi volio, ali da ne očekuje da će psiholozi uskoro postati dio stručnih štabova nacionalnih selekcija.
“Makar kada je riječ o organizaciji sporta u Crnoj Gori”, rekao je Mijušković.
On je istakao da sportska psihologija posmatra svakog čovjeka kao jedinstven skup osobina, temperamenta, karaktera.
“Prema tome, odabir tehnika se prilagođava osobenostima klijenta. Pored motivisanja i rada na ispravnoj sportskoj kulturi, sportska psihologija uključuje i vježbe koncentracije, tehnike opuštanja, vizuelizaciju. Važan dio rada sportskog psihologa jeste rad na razbijanju predrasuda, strahova od poraza i neuspjeha”, rekao je Mijušković.
On smatra da su veoma zahtjevne, ali i korisne, grupne debate, predavanja, na kojima se razmjenjuju mišljenja i iskustva.
“Bez dileme, sportski psiholog je jednako potreban i u pojedinačnim i u kolektivnim sportovima. Kada je riječ o pojedinačnim sportovima, psiholog je podrška sportisti u dostizanju njegovih limita, dok je u kolektivnim psiholog osnovna potpora u izgradnji idealnog tima”, kazao je Mijušković.
