Rad sa mladima kao profesija

Marijeta Mojašević je socijalna radnica po struci, radi u Kancelariji za mlade Opštine Berane. Jedna je od rijetkih osoba koja sa toliko malo godina ima dosta iskustva u ovom poslu.

Ona je uprkos stečenom invaliditetu završila fakultet, radila na sebi, usavršavala se, putovala, upoznala ljude sa svih krajeva svijeta, stekla prijatelje i znanje koje joj olakšava rad u oblasti mladih.
Svakako je pravi primjer osobe koja mladima može biti uzor.

Otkud jedna socijalna radnica u poslu sa mladima?

Sasvim slučajno, kako sam ostavila prethodni posao i tragala za novim ukazala se prilika da se radno angažujem u okviru Sekretarijata za sport, kulturu, mlade i saradnju sa NVO. Kako sam od 2013. godine obavljala poslove vezane za mlade, ovaj angažman mi je bio logičan korak u daljem radu. Rad sa mladima je svakako jedan segment socijalnog rada. 

Kakvo je tvoje iskustvo van granica Crne Gore?

Jako lijepo i zanimljivo, članica sam Borda mladih ENIL-a (Evropska mreža sa samostalan život), organizacija koja na evropskom nivou promoviše samostalan život osoba sa invaliditetom. Ovo je dragocjen angažman za mene, nešto u čemu uživam jer upoznajem mlade iz cijele Evrope i mogu da saznam sa kakvim se problemima oni susreću i da zajedno tražimo rješenja za njih. Takođe, ERASMUS+ iskustvo je nešto što jako cijenim, upoznala sam mnogo sjajnih mladih ljudi iz cijele Evrope, to mi je dalo nove poglede na svijet i uticalo na moj rad sa mladima.

Kako je uticao na tebe rad u Kancelariji za mlade?

Kancelarija za mlade Opštine Berane postoji već dvije godine i obavljamo poslove koji su nam propisani Zakonom o mladima i strategijom za mlade. Rad je dinamičan i odnosi se na mjere koje imaju za cilj da uključe mlade u procese aktivnog djelovanja u društvu. Radimo dosta na prevenciji nekih socijalnih problema kroz edukacije i radionice. Uvijek se trudim da te radionice budu interaktivne, tj. da dobijem povratnu informaciju i da čujem šta oni misle o datom pitanju. 

Možeš li nešto više da nam kažeš o trenutnim projektima?

Dva projekta su započeta prošle godine i pokazala su se jako korisnim. Prvi je prevencija zloupotrebe droga koju ćemo ove godine raditi i sa završnim razredima osnovnih škola kroz edukativnu društvenu igru. Drugi je projekat edukativnih društvenih igara kroz koje mladi mogu da nauče činjenice o različitim temama, a da to ne bude pod moranjem, već kroz igru i zabavu. Na radionicama koje smo nazvali „razgovori uz oganj“, obrađujemo društvena pitanja koja interesuju mlade. Tada vlada neformalna komunikacija, oni su slobodni da izraze svoja mišljenja. Takođe, uključujemo i projekcije kratkih filmova. Strategijom za mlade su predviđene aktivnosti koje će se organizovati u saradnji sa srednjim školama. Trenutno je planiran rad sa đačkim parlamentima na prevenciji radikalizacije i nasilnog ekstremizma mladih. Pored toga, kao osobi sa invalididitetom mi je naročito zadovoljstvo da u saradnji sa osnovnim i srednjim školama organizujemo predavanja o inkluziji osoba sa invaliditetom koja su se pokazala izuzetno uspješnim.

Koje su to specifičnosti rada sa mladima?

Mladi su specifična ciljna grupa, oni su nekonvencionalni, nemoguće ih je staviti u neke kalupe. Treba vremena da se stekne njhovo povjerenje , upravo zato što se nalaze u osjetljivim godinama života. Kako je naš zadatak i savjetodavni rad na razne teme i pitanja, pričinjava mi naročito zadovoljstvo da mogu da im prenesem svoja iskustva i dam neka uputstva kada imaju određeni problem. Rad sa njima je osvježavajući i nikad završen do kraja, izazovan i avanturistički.

Imaš li neke posebne planove za period koji slijedi?

Prošle godine smo imali priliku da sarađujemo sa međunarodnim timom koji sporovodi politike nasilnog ekstremizma mladih, ova tema me je, kao socijalnu radnicu izuzetno zainteresovala. To ne vidim toliko profesionalno, koliko kao poziv i nešto što me ispunjava.
Trenutno imam za cilj da se usavršavam na ovom polju i planiram da upišem master studije. 
Takođe, dugi niz godina pišem autorske tekstove na razne teme i trenutno imam svoj blog koji planiram da dodatno razvijem u narednom periodu.

Šta bi poručila mladima?

Danas mladi imaju mnogo više mogućnosti nego što smo mi imali prije 10 godina. Postoje mjesta gdje oni mogu da dođu i traže savjet, da provedu slobodno vrijeme i da se druže. Međutim, virtuelni život zaokuplja njihovu pažnju svakim danom sve više i prelazi u zavisnost. 
Život nije ružičast i ne živi se kroz filtere, objave, lajkove. Život se živi sada i ovdje. Dok radite na svom obrazovanju koje treba da vam bude jedan od prioriteta ne zaboravite da dio sebe posvetite ljudima i događajima iz vaše okoline, kao i činjenju da vaša lokalna zajednica bude bolje mjesto za život svih nas.