Radoš Premović, naš sugrađanin rođen je 2004. godine igra za Rukometni klub Berane 1949. Prvo je trenirao košarku ali sebe nije pronašao u tom sportu. Njegov stric se bavio rukometom i o rukometu mu je uvijek govorio sa divljenjem i da je to pravi muški sport. Takođe i njegov drug Mihailo Šćekić ga je podsticao da trenira sa njim. Za naš portal govori o ljubavi prema rukometu, utakmicama, reprezentaciji, planovima…
Da li se sjećaš svog prvog treninga?
Sjećam se tog prvog treninga i čim sam uzeo loptu u ruke shvatio sam da je to pravi sport za mene, pogotovo kad sam osjetio žar borbe i prvi gol.
Da li nekom treneru možeš da zahvališ za svoje uspjehe?
Prve korake sam učio sa Suadom Skenderovićem, a onda su sa mnom radili Vesko Raketić, Milenko Simonović, Miki Novović i Mirko Anđić ali najduže od svih sam radio sa Skenderovićem i ovim putem mu se zahvaljujem.
Da li imaš uzora?
Moj uzor je Sander Sagosen jer mi se sviđa njegov stil igre i nadam se da ću i ja postići takve rezultate, da i ja nekom budem uzor.
Da li imaš tremu pred utakmice?
Nemam tremu zbog toga jer sam spreman fizički i prihički i zato što sam siguran u sebe čim stanem na teren.
Kako uskljađuješ obaveze?
Obaveze nisu prevelike osim škole i treninga tako da postižem i da treniram i da učim.
Da li imaš hobi?
Pošto najviše vremena posvjećujem rukometu nemam vremena za hobije.
Ti si član reprezentacije. Kakav je to osjećaj?
Osjetio sam to zadovoljtvo. Posebna mi je čast nositi reprezentativni dres i predstavljati svoju zemlju, svoj grad i klub.
Tvoji planovi?
Moje ambicije i želje su da igram u najvećim ligama u Evropi. S obzirom da mi je idol Sagosen i znajući njihovu šampionsku tradiciju Kil bi bio moj san.
Poruka mladima?