U današnje vrijeme koje je apsolutno podvedeno vremenu, trci za novcem, egzistenciji i rutini ljudi sve manje imaju vremena da se posvete sebi i svojoj mentalnoj higijeni.
Malo razgovaramo, puno radimo, nove tehnologije dominiraju dnevnim rutinama i slobodnim vremenom. Nerijetko smo nesposobni da izađemo iz začaranog kruga obaveza i nejasnih emocija. Ali rješenje postoji samo je pitanje da li smo spremni da priznamo sebi da imamo problem i da se suočimo sa njim. Na ovu temu razgovarali smo sa mr Ana Golubović Popović, kliničkim psihologom i porodičnim savjetnikom.
„Uvjek možete učiniti bar nešto da se psihički osnažite i još intenzivnije odolijevate psihičkim teškoćama, samom odlukom da posjetite psihologa na putu ste da nađete resenje za svoje trenutno stanje.
I mladi i stari dolaze kod psihologa kako bi riješili svoje probleme. Zadatak svakog psihologa, jeste da s pacijentom uspostavi odnos zasnovan na povjerenju“, kazala je Golubović Popović.
Najčešći problem starijih osoba je depresija. Ljudi osjećaju nervozu duži period a, umjesto da potraže izlaz iz problema, oni se zatvore u sebe. Zato je bitno da u ovakvom stanju dođu u CMZ gdje će dobitini adekvatnu pomoć.
„Osobe koje se obraćaju psihologu najčešće to rade kada situacija deluje bezizlazno, što prouzrokuje stanja konfuznog mišljenja, jake emotivne doživljaje tuge, straha, frustracije, ljutnje, bijesa i neizvjesnosti, odnosno nastala situacija prevazilazi trenutne kapacitete njihove ličnosti. Naravno da ni tada nije kasno da se obrate za stručan savjet ili terapiju, već je problem što se i do tada nekonstruktivno troši energija, što može samo produbiti problem“, istakla je Golubović Popović u razgovoru za naš portal.
Ne postoji univerzalan savjet kod određenog problema. Svaka osoba ima svoju strukturu i iskustvo koje je neophodno uvažiti kao jedinstveno i neponovljivo. Važno je da obraćanje za psihološki savjet ili psihoterapiju shvatimo na prvom mjestu kao najbolji način brige o sopstvenoj mentalnoj higijeni, dakle i kao preventivu ali i način rješavanja dilema i konflikata .
Mladi se najčešće obraćaju psiholozima zbog problema sa učenjem, sa uklapanjem u društvo, ljubavni problemi, nedostatak koncentracije kao i svađa i nerazumijevanja sa roditeljima.
Oni stariji se pak susreću sa problemima kao što su strah od gubitka posla, preopterećenost na poslu, depresije, napadi panike, poremećaj spavanja, smrt bliskih osoba i razne krizne situacije.
„Frustracije su stanja u koja zapadnemo onda kada tokom nekog perioda ne uspijevamo da zadovoljimo neke svoje potrebe ili ciljeve zato što nas neko ili nešto u tome ometa. Prirodna reakcija koja se u stanju frustracije javlja jeste pojava osjećanja ljutnje, ili čak bijesa, nervoze, razočarenja i sl. Frustracije su nužne, svako ih doživljava skoro svakodnevno, ali pitanje je koliku količinu frustracije možemo izdržati? Potrebno je shvatiti da odrasli ne mogu živjeti po principu – želim zadovoljenje „sad i odmah“. Što prije to budemo shvatili bićemo psihički spremniji da se hvatamo u koštac sa izvorima frustracija i da lakše kontrolišemo svoj bijes. Pošto izvori frustracija često nisu pod našom kontrolom, kontrolu treba usmjeriti na upravljanje reakcijama na iste te frustracije kako se ne bi u nama nagomilalo previše bijesa i nezadovoljstva“, dodala je ona.
Svi ljudi se u toku života suočavaju sa teškim situacija. Tuga, gubitak i stres sastavni su dio života, i u većini situacija možemo sami da se izborimo sa emocijama. Međutim, ponekad nam je potrebna pomoć profesionalca, ali često ne umijemo da uočimo kada je vrieme da to uradimo.
Svi mi ponekad osećamo bijes ili tugu, ali pitanje je koliko često, i koliko intenzivno. Ako vam se često dešava da od jačine svojih osjećanja ne možete da obavljata svakodnevne aktivnosti normalno, to može da bude znak da imate neki skriven problem.
Bol gubitka bližnjeg, raskida ili dobijanja otkaza često može da dovede do problema, za koje će vam trebati pomoć profesionalca. Ljudi često misle da će osjećanja tuge i bola vremenom nestati sama od sebe, ali to nije uvijek slučaj. Ako ste primijetili da su vam se svakodnevne aktivnosti i odnosi sa ljudima promijenili od kada ste proživeli to bolno iskustvo, najbolje bi bilo da prestanete da pokušavate sami da se izborite s bolom, i potražite pomoć.
Emotivna potrešenost može uticati i na naše tijelo, pa se tako mogu javiti glavobolja, stomačni problemi pa čak i neobjašnjivi bolovi u mišićima.
Ako ste primijetili da imate fizičkih problema, a doktori ne mogu da pronađu ništa što vam fali, možda je u pitanju potisnut stres ili emotivni problemi.
Na pitanje koliko su ljudi spremni da se obrate za stručnu pomoć Golubović Pejović kaže:„ Ljudi koji imaju probleme često ne žele da pričaju o njima, a to dovodi do zahladnjenja odnosa sa partnerom i sa porodicom. To su ljudi koji su vam najbliži i žele da pomognu, ali im vi to ne dozvoljavate. Ako ste primetili da imate problema u komuniciranju sa voljnim ljudima, da vas to čini nesrećnima ili da vas nervira, vreme je da posetite terapiju za parove ili porodičnu terapiju. To zaista može da pomogne u ponovnom ostvarivanju harmonizovanih odnosa, a pomoći će i vama da rešite svje probleme.“
Ako ste više puta čuli rečenicu :”Da li si dobro, zabrinut sam za tebe?”, od prijatelja, čak i ako ste svaki put potvrdno odgovorili na to pitanje, ovo je znak da nešto sa vama zaista nije u redu.
Prijatelji koji su vam bliski mogu mnogo lakše od vas da uoče kada promijenite ponašanje, i zato nemojte da se ljutite na njih, već prihvatite to kao dobronamjernu primedbu i obratite se psihologu za pomoć.