Od rođenja djeteta, roditelji prate njegov rast, razvoj, da li čuje, vidi, da li je gladno, žedno. Zatim slijedi praćenje govora, kretanja, razumijevanja. Ali za razvoj djeteta jako je bitno voditi računa o razvoju socijalizacije. Stadijum rane socijalizacije traje do sedme godine i u njemu presudnu ulogu ima porodica, vrtić i drugo. Za socijalizaciju jako je bitna igra. Oponašajući majku, oca, dijete se priprema za život u društvu. Socijalizacija je neodvojiva od učenja i dječije igre, jer kroz igru djeca uspostavljaju i izgrađuju svoje međusobne odnose i stiču nova iskustva.
Kada se prisjetimo našeg djetinjstva, najčešće se prisjećamo igara vani, poput žmurke i drugih društvenih igara, parkovi puni djece, igrališta takođe. Važno je bilo igrati se i što više vremena provesti zajedno. Danas ipak gledamo malo drugačiju situaciju. Djeca najviše vremena provode na društvenim mrežama, računarima, a mobilni telefoni postaju glavne igračke. Pojedinac se od samog rođenja nalazi pod uticajem društva i sredine koja ga okružuje.
Porodica predstavlja mjesto gdje nastaju, postaju i opstaju ljudi. Svi smo mi jedninstveni, ali niko od nas svoj život nije proživio sam, već svoje životno iskustvo dijelimo sa članovima porodice i drugim ljudima koji su oko nas. Životni ciklus porodice predstavlja put od njenog zasnivanja pa dok se ne ugasi. Uz pomoć porodice, dijete se formira u ljudsko biće, uči da hoda, govori, hrani se. Zatim se stvaraju afektivne veze, gdje se zadovoljavaju njihove emocionalne potrebe što dovodi do čvršće veze u porodici, a samim tim i do ekonomski sposobnijih da se zajednički bore, drže na okupu i zadovoljavaju svoje materijalne potrebe. Tu je briga o zdravlju, higijeni, pruža se zaštita od spoljašnjih opasnosti. Izgrađuje se dobra emocionalna klima unutar članova porodice, sa posebnim osjećajem zajedništva i pripadnosti.
Mnogi istraživači ličnosti smatraju da su uslovi porodičnog života u prvim godinama djetinjstva odlučujući za to kakva će se ličnost formirati i kakva će ličnost biti u toku cjelog života.
Ipak , dragi roditelji vodite računa da vaše dijete što više učestvuje u različitim igrama kao što su grupne igre, igre uloga, igre sa pravilima i sl. Problemi sa socijalnim vještinama mogu se loše odraziti na više načina poput niskog samopouzdanja, izbjegavanju socijalnih situacija, otpori pro odlasku u školu, skloniji su druženju sa odraslima ili mladjom djecom od sebe.
Igra sa vršnjacima podrazumijeva međusobne odnose jednakih.
Tokom perioda socijalizacije, pojedinac kroz učenje stiče različite oblike ponašanja koje je tipično za kulturu u kojoj odrasta, znanje, vještine, djelovanje u sredini. Usvaja govor, pokrete, vezuje se za nekoga više, a nekoga manje. U tom periodu stiče i svoje lične osobine, navike i težnje, jednostavno stiče svoj lični identitet.
Od rođenja pa do kraja života, zauzimamo različite položaje i više uloga. Na primjer, od rođenja smo nečije dijete, sin ili kćerka, unuk ili unuka. Zatim postajemo učenik ili učenica, kasnije majka ili otac, šef ili radnik različite struke i tako dalje. Pojedinac mora prihvatiti svoju ulogu, shvatiti njenu značajnost i kako ona utiče u društvu. Tu se podrazumijevaju obaveze koje se moraju ispuniti, karakterističan način ponašanja.
Tokom socijalizacije učimo šta koja uloga predstavlja, počev od pola, pa na dalje. Kako će djeca shvatiti i razumjeti te uloge jako je važno radi stavova, predrasuda i diskriminacije.
Procesom socijalizacije dijete se priprema da preuzme ulogu i spozna svoj identitet.
Djelovanjem svih faktora dovodi se do formiranja ličnosti. Identifikuje se sa grupom, prihvata njena pravila, i potiskuje osjećanja koja se u društvu smatraju nepoželjnim.
Naša djeca prate i upijaju kao „sunđeri“ sve što mogu da zapaze. Djeca se vezuju za nekoga ko im odgovara socijalnim statusom, izgledom, osobama kojima se dive poput ljudi sa malih TV ekrana. Jako je važno razgovarati sa djetetom, ukjlučivati ga u društvene aktivnosti i osluškivati njegove potrebe kako bi se dijete razvijalo na adekvatan način. I zapamtite, budite dobar primjer jer dijete uči od vas!