Šaban Adrović je đak generacije Srednje mješovite škole iz Petnjice. Za njega profesori kažu da je đak kakvog Petnjica dugo godina nije imala i neće imati, da je vanserijski talenat za sve. Govori tri jezika, više mu „leže“ prirodne nauke, a školovanje najvjerovatnije nastavlja u Podgorici gdje će upisati arhitektonski fakultet na UCG, mada ne isključuje mogućnost studiranja u zemljama regiona.
Za naš portal ove Šaban govori o svom školovanju, o promjeni sredine, jezicima, hobijma, omiljenom predmetu, šta za njega znači titula „đaka generacije“…
Završio si gimnaziju? Šta planiraš dalje? Da li se plašiš promjene sredine?
Naše srednjoškolsko obrazovanje privedeno je kraju i time smo odvažno i dostojanstveno krunisali uspjeh još jedne generacije maturanata Srednje mješovite škole u Petnjici. Završio sam četvrti razred gimnazije uz odličan uspjeh. A što se tiče mog daljeg obrazovnog puta, svoje školovanje nastaviću, najvjerovatnije, u Crnoj Gori i upisati arhitektonski fakultet na UCG, mada ne isključujem mogućnost studiranja u zemljama regiona.
Svako od nas se prije ili kasnije susretne sa procesom prilagođavanja na novu sredinu. Pimjer jednog takvog neizbježnog prilagođavanja jeste prelazak iz srednje škole na fakultet. Svojevrstan kulturološki šok je neminovan nakon dolaska u novu sredinu. Međutim, smatram da sam dovoljno fleksibilan, prilagodljiv i spreman na taj korak i radujem se novim iskustvima i poznanstvima.
Proglašen si za đaka generacije?
Posebna mi je čast i zadovoljstvo što sam izabran za đaka generacije. Ponijeti nagradu najboljeg učenika svoje generacije je samo po sebi velika čast, a činjenica da ona dolazi od škole u sredini u kojoj sam rođen, čini mi još srećnijim. Ova nagrada je još jedna potvrda moga rada i truda, mojih ostvarenja i dostignuća u protekle 4 godine, a ujedno i podstrek za naredne, još veće uspjehe. U ovom periodu imao sam priliku da školu predstavljam na raznim takmičenjima, likovnim, literarnim i ekološkim konkursima prilikom čega sam postizao zapažene rezultate i osvajao brojne nagrade.
Za uspjeh u životu potrebne su želja i motivacija da radite na sebi i da budete najbolja verzija sebe. Međutim, najbitnija je podrška, podrška škole, profesora, prijatelja, ali prije svega podrška porodice. Zato koristim ovu priliku da se prvenstveno zahvalim mojim roditeljima i sestri, jer su bili moje vodilje i najbolji sagovornici na putu svih mojih kolebanja.
Za tebe profesori kažu da takvog učenika Petnjica nije imala niti će dugo imati?
Takve riječi, naročito kada su upućene od strane dugogodišnjih prosvjetnih radnika, mi zaista mnogo znače i zahvaljujen se mojim profesorika na tome. Siguran sam da je Petnjica imala i imaće kvalitetne i marljive učenike, a vjerovatno je takva kvalifikacija od strane profesora uslovljena velikim stepenom svestranosti koju posjedujem i potpunom posvećivanju onome što radim.
Da li govoriš neki strani jezik i koliko je to važno za mlade?
Govorim engleski, ruski i njemački jezik. U nekom narednom periodu želio bih da unaprijedim znanje njemačkog jezika. Učenjem stranuh jezika usavršavamo sebe i pokazujemo da nam je stalo do drugačijih stavova, kulture i tradicije. Što više jezika znamo, bliži smo ostatku svijeta. Mogućnost bolje komunikacije je možda najbitnija stvar koju dobijate uz poznavanje stranig jezika. Takođe, u današnjem svijetu se čovjek vrednuje po tome koliko jezika poznaje. Dalje, naše kognitivne sposobnosti postaju mnogo bolje kada govorimo još jedan jezik pored maternjeg. Granice između naroda i zemalja se brišu, i izreka ,,Vrijediš onoliko koliko jezika govoriš” sada dobija puni smisao, jer nedovoljno vladanje stranim jezikom može biti prepreka u karijeri, upisu studija, komunikaciji na putovanjima.
Da li si bio član neki školskih sekcija?
Naravno, bio sam član i aktivno učestvovao u literarnoj, ekološkoj, matematičkoj sekciji, kao i debatnom klubu naše škole. Pored toga, učestvovao dam u radu Učeničkog parlamenta i ove školske godine imao čast da vodim isti. Kroz ovaj oblik vannastavnih aktivnosti razvio sam sklonost ka disciplinama koje se ne izucavaju ili pak produbio znanja iz poznatih predmeta u neformalnoj atmosferi i druženju, na temeljima znanja, tolerancije, medusobnog uvažavanja, solidarnisti, dostojanstva. Naša škola od nas nije napravila memorijske ploče koje reprodukuju stečeno znanje, već zrele obrazovane ljude koji to znanje primjenjuju u korelaciji sa intelektualnim sposobnostima.
Da li si kroz školovanje imao tvoj omiljeni predmet?
Nemam omiljeni predmet, mada sam više privržen prirodno-matematičkim naukama. Mnogima su ti predmeti teški i većina ima određenu dozu odbojnosti prema njima, ali za mene je to zabava. Štaviše, matematika i prirodne nauke su u središtu savremene kulture. Baš kao što su kosmološke i evolucione teorije izvršile značajan uticaj na koncepciju koju ljudi imaju o nama samima, neeuklidske geometrije omogućile su nove ideje o univerzumu, a teoreme matematičke logike omogućile su razvoj i usavršavanje raznih metoda naučnog istraživanja. Otkako je Petrarka otkrio numeričke razloge za harmoniju u muzici, odnos matematike i umjetnosti je trajan. Ove nauke produbljuju analitičko razmišljanje, ubrzavaju kognitivne procese i razvijaju praktičnost.
Da li si imao omiljenog profesora?
Svako od naših profesora uložio je neizmjeran trud i strpljenje da nas učini zrelim, pametnim i dobrim ljudima. Oni su upotpunili ovaj značajan period našeg života, pored lekcija iz redovnog školskog gradiva, učili su nas i one važnije, životne lekcije. Stoga, ja ne želim da izdvajam bilo koga, ne zato što ne zaslužuju, već zato što bi, kakav god bio moj izbor, u određenoj mjeri bio pogrešan.
Da li se baviš nekim sportom?
Rekreativno se bavim biciklizmom. Pored toga što pozitivno utiče na kvalitet zdravlja organizma, vožnja bicikla je zaista kreativan, zanimljiv i koristan način da se upotpuni svoje vrijeme.
Često se sjetim citata engleskog književnika Velsa:
“Kad god vidim odraslu osobu na biciklu, ne očajavam za ljudski rod”.
Koji je tvoj hobi?
Kao poštovalac umjetnosti, pronašao sam se u hobiju u kome uživam, a to je-slikarstvo. Smisao svakog hobija je upravo zadovoljstvo koje donosi. U slikarstvu se sve dā naučiti, čak i bez posjedovanja talenta. Za mene su četkica i platno odličan način da se opustim, udaljim od svakodnevnih obaveza i stvaram. Umijeće koje posjedujem krunisano je nagradama i pohvalama na raznim likovnim konkursima.Volim i da pišem, fotografišem, volontiram i budem društveno aktivan. Član sam nekih NVO i delegat u Uniji srednjoškolaca Crne Gore koja ima za cilj promovisanje važnosti učešća srednjoškolaca procesima odlučivanja u vezi sa svim aspektima njihovog obrazovanja.
Kako usklađuješ obaveze?
Ravnoteža između obaveza i privatnog života je sve veći izazov čovjeku 21. vijeka. Dobra organizacija i redovno izvršavanje obaveza su od presudnog značaja. Ne dozvoljavam da se obaveze i problemi nagomilaju, redovno radim i dajem sve od sebe.
Najveći uspjeh?
Svojim najvećim usojehom smatram to sto sam odrastao u sobu kakva jesam. Svaki moj uspjeh kroz obrazovanje i privatan život pomogli su mi da izgradim sebe, razvijem interoersonalne, komunikativne i intelektualne vjestine višeg nivoa. Najveći uspjeh bilo kojeg čovjeka, bez obzira na imovinski status i stepen obrazovanja, jeste upravo to da bude ,,čovjek” u punom značenju te riječi. Upravo tom cilju težim.
Poruka vršnjacima?
Postavite sebi visoke ciljeve, ali ostanite fleksibilni jer se uslovi za ispunjenje samih ciljeva vremenom mogu promijeniti. Čime god se bavili i šta god radili, radite to na najbolji mogući način. Budite spremni i na neuspjeh. Razočaranje je neprijatno, ali je dio života. Neuspjeh pretvorite u priliku za učenje. I zapamtite: ,,Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da promijenite svijet”.
