Sandra Đukić učenica je Gimnazije “Panto Mališić”, želi da studira Humanističke nauke, voli muziku, dobro svira gitaru, pjeva. Omldinski je aktivista, vršnjački edukator i sarađuje sa mnogim NVO s temama koje se bave mladima, omladinskim politikama i njihovoj participaciji. Delegatkinja je Unije srednjoškolaca Crne Gore.
Ova mlada, svestrana djevojka za naš portal govori o muzici, međunarodnoj razmjeni, planovima a ima i lijepu poruku za svoje vršnjake.
Šta planiraš poslije srednje škole?
Odluke o životu nakon srednje škole, ni malo nisu lake, jer dobro treba promisliti koji je pravi put i gdje krenuti. Za sada, smatram da sam donijela pravu odluku, te nakon srednje škole želim upisati Humanističke studije ( Međunarodni odnosi i diplomatija). To je smjer u kojem se pronalazim, jer želim da donesem pozitivne promjene društvu, u kojem živim.
Otkud ljubav prema muzici?
Ljubav prema muzici se javila još od malih nogu, kada sam počela pjevušiti i svirati prve tonove u maloj muzičkoj knjizi. Kako sam još od prvog razreda osnovne škole bila u različitim dječijim, crkvenim i školskim horovima, muzikalnost mi je prirasla srcu i počela sam malo ozbiljnije da je doživljavam. Samostalno sam sve inezivnije vježbala sviranje klavira, a kasnije se moja ljubav proširila i na akustičnu i električnu gitaru, pa sam, do danas, naučila da sviram tri muzička instrumenta.
Sviraš gitaru. Zašto baš gitara?
Gitara se u mom muzičkom životu pojavila prije tek oko godinu i po dana, ali je za ovaj kratak period nadomjestila sve one godine u kojima nijesam prepoznavala sebe kao nekoga ko bi mogao vladati njome. Volim da sviram i pjevam u društvu i to nerijetko radim. Kako sam omladinski aktivista, često putujem, pa skoro uvijek nosim gitaru sa sobom i bude nam zabavno i u prevozu, pored plaže ili u hotelu.
Da li negdje nastupas? Pjevaš li?
Bila sam član etno grupe i nekoliko bendova, pa sam sa njima nastupala na trgu i u nekim lokalima, ali kako nisam mogla uskladiti sve ostale obaveze sa tim, nastupi su trenutno ostali po strani, ali ljubav prema muzici nije ništa manja.
Dobro govoriš engleski jezik. Koliko to znači mladom čovjeku?
Poznavanje engleskog jezika, trenutno je nešto što se skoro pa podrazumijeva. Bez poznavanja istog i informatičke pismenosti, mislim da ne možemo biti spremni za svijet u kom živimo i kakav nas tek očekuje u budućnosti. Mladi su jako svjesni toga i onda se trude da se uklope u te standarde koji nam diktiraju živote. Kroz stranu muziku i filmove bez prevoda, učenje jezika dođe kao vid zabave. Meni poznavanje engleskog jezika pomaže u mnogome, jer prisustvujem predavanjima i edukacijama koja su na engleskom jeziku i evo već druga razmjena u kojoj učestvujem, gdje je radni jezik, engleski.
Učesnica si bila međunarodne razmjene koja je bila u našem grad. Reci nam nešto o tome? Koliko je tebe značila ta razmjena? Da li si nekog upoznala? Da li ćeš ako bude prilike opet učestvovati na razmjeni?
Ova međunarodna razmjena je obuhvatila učesnike pet zemalja, među kojima je i Crna Gora i mogu reći da je ovo jedno od najljepših iskustava koje bih preporučia svima. Na neobičan način sam se upoznala sa kulturama i narodima: Luksemburga, Azerbejdžana, Poljske i Rumunije. Prvenstveno sam zahvalna psihološkinji Ani Popović, koja mi je preporučila ovaj projekat, a onda i Bojani Nedović Rudinac i Ivanu Baboviću, koji su učinili da budem dio iste. Kroz ovu razmjenu sam stekla nove prijatelje koji su me upoznali sa njihovom kulturom i koje sam upoznala sa našom kulturom. Imali smo divne goste, a i bili dobri domaćini, pa su se neki od njih najavili za ponovni dolazak. Raduje me što postoje ovakve vrste projekata u kojima istražujemo i druge i sebe i bivamo bolje društvo svakim danom.
Da li imaš još nekih hobija?
Omldinski sam aktivista, vršnjački edukator i sarađujem sa mnogim NVO s temama koje se bave mladima; omladinskim politikama i njihovoj participaciji. Delegatkinja sam Unije srednjoškolaca Crne Gore, koju smatram svojevrsnom sponom među srenjoškolcima i svim mladim ljudima u Crnoj Gori, koji su željni zdravih promjena za sebe i druge.
Šta smatraš svojim najvećim uspjehom do sada?
Svi moji dosadašnji uspjesi su, pojedinačno, najveći za sebe. Svaki ima svoju priču i uspona i padova, ali je krajni produkt sve ono iza čega zaista ponosno mogu stati.
Tvoja poruka mladima?
Često čujem “Mladi su naša budućnost” i saglasna sam sa tim, ali prije što stignemo do budućnosti, mi, mladi, smo i sadašnjost ovog svijeta. Moramo raditi danas, kako bismo kasnije ubrali plodove svog rada. Zato, moramo krenuti od sebe i biti promjena koju želimo da vidimo u svijetu, jer smo mi, svijet.
