Sanja Maslar rođena je 23. maja 1999. godine u Beranama, završila je Gimnaziju “Panto Mališić”. Zaljubljenik je u knjige, planinarenje i botaniku, a svoje strasti objedinila je kroz ljubav prema geografiji.
Za naš portal Maslar govori o takmičenjima, hobijima, ali i o omiljenim destinacijama.
Otkud interesovanje za geografiju?
Na takmičenja nisam išla vjerovatno zbog nedostatka takmičarskog duha, tako da je polazak na ovo takmičenje pratilo ubjeđivanje od strane mog mentora. Sada već, sa ove tačke gledišta sam jako zadovoljna što sam bila dio ovog takmičena koje osim što je donijelo pobjedu, pokazalo mi je da se svaki trud prije ili kasnije isplati.
Koja nova polja su Vam se otvorila učešćem na takmičenju?
Ovo učešće dalo mi je mogućnost da se upoznam sa ljudima sličnih interesovanja i steknem jedno novo i pozitivno iskustvo. Trebalo je da budemo i dio Internacionalne Geografske Olimpijade, nažalost zbog nedostatka finansijskih sredstava to nismo bili u mogućnosti da ostvarimo.
Za ovu avanturu ste se prijavili na nagovor mentora…
Baš tako. Ovo takmičenje mi je pomoglo da shvatim da ipak glavnu ulogu u svom životu igramo upravo mi i da ako se mi ne borimo sami za sebe, ne možemo očekivati da to neko uradi za nas. Tokom takmičenja imala sam podršku od strane svog mentora Golubović Dejana, svojih prijatelja i kao uvijek svoje porodice.
Kako je proteklo takmičenje obzirom na tremu?
Tokom takmičenja sam imala malu tremu, ali kada sam sigurna u sebe i svoje sposobnosti ( što nije tako često, nije da sam skeptik samo više volim da se iznenadim nego razočaram) zna i da izostane taj element nesigurnosti.
Omiljena destinacija?
Jako volim da putujem, jer putovanja omogućavaju upoznavanje novih predjela, ljudi, kultura. Osim toga zaljubljenik sam u prirodu. Nekako su sva ta moja interesovanja uslovila i moju ljubav prema geografiji od samog starta. Destinacija koju sam posjetila i koja me potpuno oduševila je bila Beč.
Omiljeni grad Vam?
Ne mogu reći omiljeni ali najljepšim crnogorski gradom smatram našu prijetonicu Cetinje, grad istorije i kulture naše zemlje. Mjesto koje bih voljela posebno da posjetim je Mon Sen Mišel, malo francusko ostrvo u kanalu Lamanš.
Koji su Vaši hobiji?
Volim da sadim cvijeće pa sam tu ljubav uspijela da prenesem i na neke od članova svoje porodice. Volim i planinarenje ali za to u ovom period nemam dovoljno vremena. Čitanje me ispunjava, a posebno me oduševljavaju ruski realisti, dok na polju poezije preferiram domaće autore jer poezija ima pravi smisao samo na jeziku na kojem se piše.
Prijatelji za Vas kažu da ste osobenjak, kako to komentarišete?
Zbog te svoje ljubavi prema čitanju često sam primjećivala da me ljudi posmatraju kao nekog “čudaka”, većina smatra da sam komplikovana osoba koja je jako često u nekom svom svijetu što je vjerovatno i tačno.
Kakvi su Vam planovi za budućnost?
Moje dalje školovanje neće biti toliko vezano za geografiju, ali moji snovi se i dalje odnose na posjete nekih od najimpresivnijih geografskih područja i arheoloških nalazišta u svijetu, jer kao što Jovan Cvijić kaže “Geografija se uči nogama”. Upisujem građevinski fakultet, odluka koja je osim što je iznenadila druge iznenadila je donekle i mene samu, ali je ponekad i dobro pustiti da se stvari događaju spontano.
Koja bi bila Vaša poruka za mlade?
Moj životni moto je da nije bitno šta u životu dobijemo nego šta od toga umijemo da napravimo. Svim mladim ljudima bih preporučila da vjeruju u sebe, rade na sebi i da se svakog dana trude da budu bolji nego što su bili u svakom smislu te riječi.