Sanja Maslar je rođena 23. maja 1999. godine u Beranama. U Beranama je završila Osnovnu školu “Vuk Karadžić” i gimnaziju “Panto Mališić”. Nakon srednje škole, opredijelila se za Građevinski fakultet, smjer Građevinarstvo i uz ljubav prema tome što radi i napornim radom došla je do zapaženih rezultata. Sanja je sa prosječnom ocjenom 9.27 proglašena za najbolju studentkinju Građevinskog fakulteta za studijsku 2020/2021. godinu i jedna je od 18 nagrađenih studenata od strane Univerziteta Crne Gore (UCG). Od momenta kada je nagrađena početkom januara, privukla je veliku pažnju, a i njoj samoj se čini da šta god da otvori na internetu, iskoči njeno ime. O svojim počecima, razvojnom putu i planovima govorila je za naš portal.
Zašto baš građevina?
Kroz svoje srednjoškolsko obrazovanje sam imala jako široku sferu interesovanja, ali sam nekako uvijek znala da su prirodne nauke, i to prvenstveno matematika i fizika jedino čime bih mogla da se bavim cijeloga zivota. To je i bio razlog zbog kog sam se opredijelila za Građevinski fakultet, jer je to fakultet koji je objedinio moje dvije velike ljubavi, i dao njihovu praktičnu primjenu i otkrio čitav spektar novih mogućnosti.
Da li je to teška oblast i koliko ona iziskuje talenta a koliko napornog rada?
Oblast je sama po sebi više zahtjevna nego što je teška. Iziskuje malo veću disciplinovanost i kontinuiran rad, jer je riječ o oblasti čija su i bazična znanja prilično opširna. A sad ne bih mogla reći da li je u pitanju talenat ili rad, i gdje prestaje jedno, a počinje drugo. Ja bih to prije nazvala osjećajem za materiju nego talentom, taj osjećaj je u startu dosta važan, ali se vremenom može steći iako je možda izostao na početku.
Koji sistem učenja praktikuješ pa je rezultat ovakav kakav jeste? Imaš li savjet za mlade ljude po tom pitanju?
Pa u suštini ne postoje neke posebne metode i tehnike učenja, sa učenjem nekog predavanja se prestaje u onom trenutku kada je sve kristalno jasno i rasčlanjeno. Problem je u tome što takav način rada oduzima više vremena i energije, a mi smo se generalno kao mladi ljudi nezavisno od fakulteta malo uspavali poslednjih godina, pa se u svim sferama života, a samim tim i u školi i na fakultetu, traže neki lakši putevi. To je nešto što smatram pogrešnim i to se definitivno mora mijenjati.
Kako ti se čine ove savremene metode učenja uslijed korone i koliko su na tebe uticale?
Okolnosti su nas natjerale da se okrenemo drugačijim metodama rada. Ja lično nisam oduševljena online nastavom i takvim vidom komunikacije. Tesko da išta može da zamijeni živu riječ, pogotovo kada su u pitanju prirodni i tehnički fakulteti. Neupitno je da je uložen veliki trud da se nastava realizuje što kvalitetnije i da su se i iz ovoga izrodile neke pozitivne stvari koje bi se mogle primjenjivati i kada se vratimo učionici, ali uočavam značajan pad motivacije i drugačiji, mogu slobodno reći “neozbiljniji” pristup učenju i kod učenika i kod studenata.
Koliko su nastavnici i profesori tokom tvog školovanja imali udjela u tvom današnjem uspjehu?
Svakako da najveći dio posla smo dužni da uradimo sami, ali je njihova uloga u cijelom procesu učenja jako važna, jer su tu da osim obavljanja svoje primarne uloge uvijek daju savjet, sugestiju, smjernicu, kada je potrebno i da daju kritiku i ukažu na neku grešku. I ono što je još jako važno da se kroz cjelokupno dosadašnje obrazovanje, među profesorima izdvojilo nekoliko ljudi koje mogu smatrati prijateljima, a to je, uz sve ono što obrazovanje donosi, lijepa konkluzija cjelokupnog školovanja.
Najveća podrška?
Porodica i prijatelji, naravno.
Koliko imaš slobodnog vremena i kako ga provodiš, koje su ti sfere interesovanja van građevine?
Građevina je stvarno postala moja najveća ljubav i centar mog cjelokupnog interesovanja. Fakultet pruža mogućnost da upoznate jako puno ljudi, tako da vrijeme koje imamo slobodno uglavnom ispunjavamo druženjem. Kad pronađem vremena za sebe onda najradije odem u bioskop.
Koliko vremena provodiš u zavičaju i da li mu se rado vraćaš?
Možete živjeti gdje god hoćete, ali se samo jedno mjesto naziva domom. Za mene je dom tamo gdje je porodica. Tako da je Berane mjesto kojem se najradije vraćam.
Planovi za budućnost?
Ne pravim nikad neke dugoročne planove, u principu su i moji planovi slični kao kod drugih studenata, da završim osnovne studuje, upišem master, odem na neko stručno usavršavanje u inostranstvu…
Poruka mladima?
Ja vjerujem da u ovom svijetu degradiranih sistema vrijednosti, znanje je jedina stvar koju nam niko ne može uzeti, a i ubjeđena sam da će ono vrlo brzo i kod nas biti ponovo na cijeni. Tako da bih preporučila svim mladim ljudima da svakodnevno rade na sebi, da rade ono što vole, jer i sa samo jednom zadovoljnom osobom više, svijet postaje mnogo ljepše mjesto za zivot.
S.M.
