Beranac koji živi u Sloveniji bio je amaterski borac, a zatim trener kyokushinkai karatea, kik boksa i UKC karatea. Njemu je uspjelo da osnuje stil modernog ful kontakt karatea (Ultimate Karate Combat – UKC ) kojeg su pored poznatih borilačkih organizacija priznali i Japanci u Tokiju. Njegov neostvareni san je skok sa Wingsuitom. O svim tajnama borilačkih vještina, o tome kako je biti učenik pa učitelj za naš portal govori Saša Bubanja.
Kada si počeo da se interesuješ za borilačke vještine? Kako se ta ljubav rodila?
Još kao klinac sam počeo da se interesujem za borilačke vještine, gledajući tada Bruce Lee i Van Damme filmove, kao i svaki klinac maštao sam da postanem borac, ali u gradu kojem sam živio nije bilo baš nekog velikog izbora borilačkih vještina. Postojao je boks, džudo i karate. Otac me je upisao na karate kad sam imao sedam godina i od tada do danas iako sam u međuvremenu trenirao i takmičio se u drugim borilačkim vještinama, karate ostaje moja velika ljubav.
Kako pamtite svoj prvi susret sa ovim sportom?
Tog prvog susreta se dobro sjećam, ušao sam u salu dje je bio trening karatea u toku, neki su izvodili kate a ostali su sparingovali, u prostoriji se čulo trenerovo brojanje na japanskom za one koji su izvodili katu a ostali su u tišini radili kumite (borbu). Odmah se moglo zaključiti da tu vlada prije svega red i disciplina, bio sam oduševljen.
Šta izdvaja borilačke vještine u odnosu na druge sportove?
Tu bih najprije naveo razliku između borilačkih vještina i borilačkih sportova. U nekim tradicionanim istočnjačkim borilačkim vještinama kao sto su aikido, neki stilovi wu shua (kung Fu) itd. ne postoje takmičenja pa ih ja ne bih ubrajao u borilački sport. Što se tiče borilačkih sportova, tu možemo opet podijeliti na borilačke sportove bez kontakta kao što su većina stilova karatea i na ful kontakt borilačke vještne kao što su kik boks, kyokushinkai karate, kudo, MMA itd. Lično mislim da je borilački sport, pogotovo MMA najteži sport na svijetu jer tu pored povrijeđenog takmičarskog duha u slučaju poraza, mogu uslijediti i ozbiljne tjelesne povrede, kao što su slomljene ruke ili noge, slomljena rebra ili zubi, u težim slučajevima potres mozga, oštećenje oka a u najtežim koma ili čak smrt. Naravno da su povrede prisutne i u drugim sportovima ali ne u tolikoj mjeri kao u ful kontakt borilačkim sportovima. Moja takmičrska karijera, doduše amaterska prestala je upravo zbog teške ozlijede koljena i to više puta, što je ostavilo velike posledice kako fizičke tako i psihičke, ali to nije umanjilo ljubav prema borilačkim sportovima. Nastavio sam kao trener kyokushinkai karatea, kik boksa i UKC karatea.
Šta je to što svaki borac mora da nauči da bi se našao na vrhu?
Nikad nijesam bio na takmičarskom vrhu iako je želja bila ogromna. Na žalost desila se kobna povreda koja je prekinula moj takmičarski put još u amaterskim takmičenjima iz karatea i kik boksa i pokušaja MMA ali kao što to biva obično da u svakoj nesreći ipak ima bar malo sreće, moja je ta da sam se posvetio borilačkim vještinama na drugačiji način, na način koji je bio jedino moguć, a to je umjesto takmičarskog, trenersko bavljenje borilačkim sportovima. Čak mi je uspjelo u periodu od 32 godine bavljenja borilačkim sportovima osnovati stil modernog ful kontakt karatea (Ultimate Karate Combat – UKC ) kojeg su pored poznatih borilačkih organizacija priznali i Japanci u Tokiju. Na svom putu borilačkih sportova naučio sam i to učim i svoje učenike, da su za uspjeh ka vrhu potrebni: trening, čelična volja, odricanje i dobar trerener.
Kako izgledaju treninzi i koliko je teško pripremiti se za takmičenje?
U našem klubu treniramo tri borilačka sporta – Kyokushinkai karate, kik boks (K1) i UKC karate, tako da naši borci izlaze na više vrsta takmičenja kao sto su K1 borbe, Kudo borbe, Kyokushinkai borbe i uz saradnju instruktora brazilskog jiu jitsa borce spremamo i za MMA takmičenja. Borci počinju sa pripremama tri mjeseca prije takmičenja, program uključuje i do tri treninga na dan. U to su uključene kondicione vježbe, sparing i tehnike i naravno pravilna ishrana. Za sve to je potrebno da borci imaju slobodno vrijeme za trening i sve potrebne suplemente za pripremu što je vrlo teško jer ako imaju dosta vremena nedostaje im novca za suplemente, a ako su finansijski obezbijeđeni onda im obično nedostaje vremena za pripreme, jer skoro u svakom slučaju nedostaje sponzora ili razumnih poslodavaca koji bi omogućili makar neplaćeni odmor za pripreme. Ono što krasi jednog borca je trening, čelična volja, motivacija i vjera u uspjeh.
Ko ti je bio najveća podrška ka uspjehu?
Podrška u mojim uspjesima a i porazima bili su oni koji me vole, bilo je tu i lažnih podrška i savjeta da odustanem od svega, naravno svima sam zahvalan, ali najveću zaslugu za uspjeh pripisujem svojoj volji i ljubavi prema borilačkim sportovima i ljudima koji su mi omogućili da UKC karate predstavim poznatim borilačkim organizacijama i Japancu Soke Takemasi Okuyami koji je priznao UKC kao moderni ful kontakt karate stil. Za to su zaslužni Janković Žarko majstor borilačkih vještina i Soke Bećanović Žika, bez kojih bi put do uspjeha zasigurno trajao duže.
Koja je tajna tvog uspjeha? Na koji način se fokusiraš na protivnika na putu ka pobjedi?
Tajna uspjeha je trening, trening i trening. Moj fokus u borbi je zadati udarac u toku protivničkog napada (tehnike presretanja) i zadržati kvalitetan gard, jer protivnik prilikom zadavanja udarca slabi svoj gard i tada je prikladan momenat za pogađanje cilja.
Imaš li neku omiljenu tehniku koja ti uvijek uspijeva?
Prilagođavanje kretanja, garda i udaraca na osnovu distance suprotnika.
Ko te je od trenera posebno gurao? Kome bi zahvalio?
U periodu od 32 godine treninga promijenio sam puno trenera iz karatea, kik boksa, boksa, jiu jitsa i džudoa, svi su mi davali podršku i gurali me naprijed, zaslužuju moje poštovanje ali ipak neću imenovati nikog već ću se opet zahvaliti ljudima koji su mi pomogli u realizaciji UKC stila i preporučili me oraganizacijama i velikim majstorima. Hvala još jednom Žarku Jankoviću i Žiku Bečanoviću.
Koje bi medalje izdvojio?
Imam dosta medalja i diploma iz amaterskog takmičenja u karateu i kik boksu ali mislim da je moja najveća medalja priznanje Ultimat Karate Combat – UKC stila od strane Japanaca a i svaka medalja koju donese učenik sa takmičenja.
Koji ti je protivnik posebno ostao u pamćenju?
Svaki na svoj način je ostao u pamćenju.
Koji je tvoj do sada neostvareni san?
Moj neostvareni san je skok sa Wingsuitom.
Živiš u Sloveniji, koliko se u drugim zemljama posvećuje pažnja borilačkim vještinama u odnosu na Crnu Goru? Možemo li da pariramo regionu i drugim zemljama?
U zadnje vrijeme se u Sloveniji malo više posvećuje pažnja borilačkim sportovima, ali ipak ne koliko bi bilo potrebno. Mislim da Crna Gora može da parira ne samo Sloveniji već u svijetu što se tiče kvaliteta boraca. A što se tiče uslova za sportiste borilačkih vještina, mislim da države kako Slovenija tako Crna Gora i ostale u regionu bi trebale pokazati više razumijevanja.
Tvoja poruka za mlade ljude iz Berana?
Moja poruka za mlade je: Okrenite se sportu i zdravom načinu života bez poroka. Pozdrav za moje Beranke, Berance i sve ljude iz Crne Gore.
