Dok je dobrog domaćeg sira na pijacama sjevera sve manje, u selu Savin Bor, nadomak Pešterske visoravni, na teritoriji opštine Petnjica, ima ga uvijek i ne može da nestane, jer su se njegovi stanovnici u potpunosti posvetili poljoprivredni i stočarstvu.
Predsjednik ove mjesne zajednice Senad Rastoder kaže da proizvodi lokalnih farmera stižu do svih gradova na sjeveru.
“Dolje u Petnjici niko više neće da drži stoku. A u našem selu ima više od deset farmera, pravih gazda, koji imaju do petnaest krava i po stotinu ovaca. Sir se u poslednje vrijeme toliko traži, da nam kupci dolaze sami, ne moramo da ih tražimo” – kaže Senad.
On ističe da su tome doprinijele podsticajne mjere ministarstva poljoprivrede, koje su stimulisale farmere.
“Ta seoska domaćinstva su prave male fabrike. Narod je dobio volju da radi, jer je sada već vidljivo da od toga može lijepo da se živi. Sve je savremeno, ne kao nekada, I mnogo je lakše baviti se poljoprivredom i stočarstvom” – ističe Senad.
Ovo selo jedno je od rijetkih gdje se nije značajnije promijenio broj stanovnika, i u kojem se u punoj mjeri osjeća da lokalna seoska zajednica živi punim životom.
Rastoder kaže da su, zahvaljujući preduzmljivim mještanima, migracije u ovom selu praktično zaustavljene.
Živopisno selo Savin Bor, koje se prema granici sa Srbijom prostire na dvanaestom kilometru od Petnjice, jedno je od rijetkih i na sjeveru Crne Gore koje se može pohvaliti da još uvijek ima jaka porodična gazdinstva, nalik na neka daleka i ljepša vremena.
Iako se radi o planinskom mjestu, smještenom na preko 1.200 metara nadmorske visine, u mjesnoj zajednici Savin Bor i dalje živi preko 500 stanovnika, a seoska škola sa područnim odjeljenjima ima 90 učenika.
Rastoder dodaje da je narod ovdje opstajao kroz vjekove zahvaljujući upornom radu.
“Ta praksa traje i do današnjih dana. Na to upućujue i podatak da u Savinom Bori, pored ovih desetak velikih farmera, praktično nema kuće koje ne drži bar pet krava, osim ako se ne radi o socijalno ugroženim domaćinstvima” – kaže Rastoder.
Brojala je nekada ova mjesna zajednica i preko hiljadu stanovnika. Međutim, mnogi su svoje porodično gnijezdo svili u zapadnoevropskim zemljama, a ponajviše u Luksemburgu i Švajcarskoj. Nije mali broj ni onih koji su, u potrazi za boljim životom, otišli da žive i rade u veće crnogorske centre, kao što su Podgorica, Bar i Ulcinj.
Mještani ističu da iseljenici sa Savinog Bora istinski pomažu svoj zavičaj i da daju puni doprinops očuvanju života u ovom planinskom mjestu.
“Mnogi su otišli put inostranstva i tamo stekli zavidno bogatstvo. Međutim, oni nikada nijesu zaboravili svoju rodnu grudi. Njihova pomoć redovno pristiže u Savin Bor, bilo kroz vid novčanih izdvajanja za svoje najbliže, ili kroz različite donacije usmjerene ka stvaranju boljih uslova za život na ovom vrletnom prostoru” – kaže Rastoder.
Upravo velika količina proizvoda iz domaće proizvodnje izveze se u Luksemburg, gdje se sve više traži i sve je više na cijeni.
Rasroder, međutim, kritikuje i sadašnje i prethodne vlasti da nisu, kako kaže, prstom mrdnule da otvore granični prelaz prema susjednom Tutinu, koji im je geografski bliže nego i Petnjica.
“Granica nam je tu, nema ni deset kilometara. Šta mislite da ima graničnog prelaza koliko bi našim farmerima to značilo da još više prošire proizvodnju. Nemamo ni sada problem sa plasmanom mlječnih i svih drugih poljoprivrednih proizvoda, ali blizina Tutina i slobodan prolaz bili bi podsticajni” – kaže Senad.
On tvrdi da bi Savin Bora sa svojom okolinom otvarenjem granice postao pravi turistički raj I da bi se još bolje valorizovali njegovi prirodni potencijali.
“Ovdje je sve prirodno i netaknuto. Od hrane do vode i vazduha. Svi postojeći veliki farmer spremni bi bili da registruju turistička domaćinstva. Ali, nas se sjete od izbora do izbora, i poslije nas lčetiri godine zaborave” – kaže predsjednik ove petnjičke mjesne zajednice.
Mještani Savinog Bora i još nekoliko sela koja gravitiraju Pešterskoj visoravni smatraju smatraju da bi uspostavljnje nekog manjeg graničnog prelaza na pragu njihovih domaćinstava, doprinijelo boljoj ekonomskoj poziciji.
“Mi smo prirodno, rodbinski i ekonomski upućeni na taj kraj. Ne znam šta treba da uradimo da i koliko puta bi još trebalo da se obratimo za otvaranje granice, a da nam to stvarno I urade, a ne samo obećaju”– kaže Senad Rastoder.
On smatra da su sve dosadašnje priče o regionalnom povezivanju bile samo praznoslovlje, dok god se od Savinog Bora do Tutina, umjesto desetak kilometara, kruži naokolo, preko Petnjice, Rožaja i graničnog prelaza Dračenovac, stotinu i više.
Izvor: RTCG